Balansirajući na uskom drvenom brodiću žene iz Mjanmara šire raznobojne niti napravljene od stabljike lotosa da se suše. Navoji se prvo razvrstavaju po boji, a zatim se šire da se suše ispod sunca. Poseban utisak ostavljaju odrazi boja u vodi jezera Inle. 

Nakon što se niti osuše, preuzimaju ih iskusne zanatlije koje ih zatim tkaju u jednu od najfinijih i najskupljih tkanina na svijetu.

"Za kvadratni metar ove tkanine potrebno je najmanje 20.000 stabljika lotosa, a vještom majstoru potrebno je 40 dana da ih proizvede", rekao je Mint Tein Htun, vlasnik Centra za tkanje lotosa.

Vjeruje se da je ova rijetka tkanina nastala prije više od jednog vijeka, kada je vješt tkač po imenu Sa Oo primijetio kako fina vlakna cvjetova lotosa cvjetaju preko jezera.

Ljepota lotosa, koji u budizmu simboliše čistotu uma, inspirisala je pobožnog zanatliju da svoje delikatne niti pretvori u monaški ogrtač. Legenda kaže da je Sa Oo proveo čitavu godinu izvlačeći i tkajući vlakna lotosa u izvrstan odjevni predmet za opata kojeg je poštovao.

Danas se tkanina napravljena od stabljike lotosa iz jezera Inle ne koristi samo u pobožne sfere, nego je ušla i u svijet luksuzne mode.

Italijanski dizajner Pjer Luiđi Loro Piana, koji sa svojim bratom vodi kompaniju visoke mode "Loro Piana", bio je toliko očaran finoćom, ali i mukotrpnim proizvodnim procesom, da je ovaj materijal uveo u svoju liniju proizvoda. Jakna "Loro Piana" napravljena od lotosovih niti sa jezera Inle košta 5.600 dolara.

"Tkanina je slična lanu, ali ima nježnu finoću sirove svile", piše na sajtu ove kompanije. Međutim, pravi se samo za odabrane klijente, jer ova firma mjesečno kupi samo nekoliko metara ove tkanine.

(nationalgeographic.rs)