Oba primjerka prvo su se nalazila u zbirci poznatog kolekcionara iz Bele Crkve Leonarda Bema, ali ih je njegov sin Karl 1929. godine prodao veći primjerak Narodnom muzeju u Beogradu, a manji Vršačkom muzeju.
Ako ste vozač, vidjeli ste ih na vozačkim dozvolama. Ako ste slučajno prolazili kroz selo Dupljaja, vidjeli ste ih na počasnom mjestu. Rađena su po uzoru na originale, napravljena prije tri i po hiljade godina. Riječ je o Dupljajskim kolicima.
Dva primjerka po svemu jedinstvenih glinenih kolica sa idolima, poznatija kao Dupljajska kolica – pronalazak je po kome se Dupljaja kao arheološki lokalitet pročuo po svijetu. Pretpostavlja se da su kolica stara oko 3.500 godina.
Oba primjerka prvo su se nalazila u zbirci poznatog kolekcionara iz Bele Crkve Leonarda Bema, ali ih je njegov sin Karl 1929. godine prodao, i to veći primjerak Narodnom muzeju u Beogradu, a manji Vršačkom muzeju.
„Predstavljaju, možemo reći, jednu od prvih skulptura, najreprezentativniji predmet sa ovih prostora koji govori, ne samo o skulpturi i o formi jezika bronzanodopskog čovjeka, već i o korišćenju točka kao elementa u transportu. Upravo zbog toga danas na saobraćajnim dozvolama Srbije možete vidjeti reprodukciju ovih kolica”, ispričao je Igor Vokun, direktor Gradskog muzeja u Beloj Crkvi.
O samoj figurini ima više nedoumica nego potvrđenih činjenica, od toga šta predstavlja, čemu je bila namijenjena – do toga da ima odlike oba pola.
„Ne zna se da li je muškog ili ženskog porijekla, zato što postoje na samoj skulpturi, odnosno idolu, naznake da može biti muško, jer ima nekih dijelova koji mogu da predstavljaju ratničko obilježje. Ali, isto tako, sama odjeća je ženska i predstavlja žensku nošnju u tadašnje vrijeme”, objašnjava Ivana Ristić Hubert, kustos-etnolog Belocrkvanskog muzeja.
Akademski slikar Nenad Bračić izradio je repliku Dupljajskih kolica u razmjeri 1:10, koja se mogu vidjeti u belocrkvanskoj Tehničkoj školi.
„Mi smo insistirali da ta kolica završe ovdje, zato što smo saobraćajna škola, a vrlo su interesantna po tome što je to prvi sklop kola, da tako kažem – točkovi, plus ono na čemu se stoji, i da se to kreće prvo u Еvropi. To mogu sa sigurnošću da kažem. Kasnije su nalaženi slični artefakti, ali ovaj je prvi koji je pronađen. Na samom ulazu u mjesto Dupljaja, žitelji su postavili još jednu repliku Dupljajskih kolica, kako bi svima koji dolaze u selo, ili samo prolaze ovim putem, skrenuli pažnju na značaj ovog pronalaska i samog arheološkog lokaliteta”, kaže Željko Stamenković, direktor Tehničke škole u Beloj Crkvi.
Skulptura idola u trokolici, koju vuku patke, na ulasku u selo, deset puta je veća od originalnog eksponata, izloženog u Narodnom muzeju u Beogradu. Široka je dva i po, visoka dva metra i teška 1.500 kilograma. Od originalnog artefakta, razlikuje se po poklopcu iznad glave, jer se autor skulpture vodio naučnim pretpostavkama da je on isprva baš tu i stajao.
Drevno astronomsko znanje
O tome, čemu su služila, kako su se koristila, i da li se to sa sigurnošću danas može utvrditi, za Beogradsku hroniku je govorio Vladimir Janković, profesor geografije u Šestoj beogradskoj gimnaziji.
Profesor Janković tvrdi da je u pitanju astronomski instrument, odnosno da je reč o gnomonu.
„Ovdje su podloga bila kolica, i gnomon se pobadao u sredinu kruga. Po oznakama, na planisferi su obilježene strane svijeta, jer, da bi ova figura funkcionisala kao instrument, morala je prvo da se orijentiše, i to govori o astronomskim znanjima“, kaže profesor Janković i dodaje da u vrijeme korišćenja ovog instrumenta, kompas još nije bio u upotrebi.
Dodaje da su ljudi u to vreme razmišljali na „magijski način“.
„Oni su se kroz obrede trudili da imitiraju prirodu, i vjerovali su da Sunce u svojim kočijama svakog dana izlazi na istoku, i putuje ka zapadu, tamo negdje prema Atlanskom okeanu, kako su oni vjerovali da svijet postoji, i da je tamo neko ostrvo blaženih, pa onda ispod, nekim kanalom, pa opet se pojavljuje na istoku“, objašnjava gost RTS-a.
Profesor ističe da je strukturisanje vremena jako važna stvar za ljudsku zajednicu. Navodi da su ljudi koji su koristili ovaj instrument – iz bronzanog doba (prije oko 3.500 godina) i da im je bilo važno da odrede period za sjetvu.
Na kolicima i figurama postavljene su važne tačke, koje su tadašnjim ljudima služile da uz pomoć sijenke, između ostalog, saznaju kada je ravnodnevnica, a kada dugodnevnica, a instrument je profesor kaže – testirao u Kovilovu.
Njegovi nalazi sugerišu da se pomoću kolica određivala podnevačka linija, da su se mjerile sijenke, i da se omogućavala orijentacija u prostoru kao i dužina dana.
