Roditelji su ga pitali zbog čega je izabrao jednu od najnerazvijenijih zemalja gdje je prosečna plata duplo manja nego u Čileu, a Eksekjel mu je odgovorio: "Nije sve u parama, ima nešto i u ljudima, a Srbi su najsrdačniji narod. Sudbina, zapisana je u vremenu".
Upravo ovu rečenicu Eksekjel je istetovirao na ruci i samo sa jednim koferom krenuo na put od 13.000 kilometara i tako ostvario najveći životni san - postao je pravi srpski Čileanac u Beogradu.
"Istina, svi koji me ovdje poznaju zovu me srpski Čileanac. Volim Srbiju, jednostavno se stvorilo lijepo osjećanje prema toj državi iako ništa nisam znao o njoj. Početkom devedesetih godina dobili smo prvi fiksni telefon i uz njega knjižicu sa zemljama u kojoj je pisalo gdje se nalazi tadašnja Jugoslavija, koliko ima stanovnika, pa sam tako naučio sve o vašoj zemlji", kaže Eksekjel, koji je došao na dvije nedjelje 2016. godine, ali je na kraju odlučio da ostane zauvijek.
"Srbija me je očarala svojom prirodom i narodom koji me je sjajno prihvatio. Dopalo mi se što vi već u ponedeljak, u baštama kafića, razmišljate gdje ćete ići za vikend", navodi i dodaje da se tad vratio u rodnu zemlju pun utisaka o Srbiji, prenosi "Objektiv".
Njegovim roditeljima se nije svidjela ideja da se preseli u zemlju gdje ne zna nikog, ali nije odustajao,, nego je vrijedno učio srpski. On je preko interneta pronašao nastavnicu Milicu, koja ga je naučila da tečno govori srpski.
"Zahvalan sam joj jer da nije bilo nje, još uvijek bih govorio španski ili portugalski u Srbiji", objašnjava Eksekjel, koji je po dolasku u Srbiju, jezik svakodnevno usavršavao na beogradskoj Kalenić pijaci.
"Ljudi na Kaleniću su kul. Nabadao sam riječi, pogađao koje je voće ili povrće u pitanju i na taj način vježbao sam jezik. Nisam se snalazio oko para, ali nikada me nijedan prodavac nije prevario", kaže on.
Bio bez posla i smještaja
Eksekjel se prisjeća perioda u Srbiji kada je 2019. godine došao sam, bez poznanika, posla, ali i krova nad glavom.
"Našao sam stan i kupio sam auto jer sam želio da putujem i obilazim Srbiju uzduž i popreko narednih godinu dana. Onda sam pronašao posao u jednoj firmi za marketing i veoma sam zadovoljan. Kolege su me prihvatile, mada se slabo vidamo jer uglavnom radimo od kuće zbog korona virusa", priča marketinški stručnjak koji je u Čileu napustio posao za koji je dobijao tri puta veću platu.
"U Srbiji je život jeftin. Zato plata nije strašna. Ovdje sam došao sa nekim parama, a to mi je bilo dovoljno da neko vrijeme obilazim zemlju dok se ne zaposlim. Bio sam u Subotici, Loznici, Negotinu, Zaječaru, a najviše mi se svidjelo na Kosovu i Metohiji, koje sam posjetio čak četiri puta. Planiram da obilazim srpske manastire, pošto vidim da se kod vas često organizuju takvi izleti", navodi Eksekjel.
Obožava narodnjake
Čileanac je još u Santjagu slušao srpsku narodnu muziku, a kada ju je čuo uživo u beogradskim kafanama, njegovoj sreći nije bilo kraja.
"Ništa ljepše nema nego kada uz čašicu rakije i uz ćevape slušam dobre pjesme. Najviše volim Jašara Ahmedovskog i onu njegovu 'Vjenčajte me sa njenom ljepotom'. Uh, ta je najskuplja. Volim da slušam i Sinana Sakića, Miroslava Ilića, Đanija. Jer, no Đani, no parti. Tako vi Srbi kažete", navodi duhoviti Eksekjel.
