Uprkos entuzijazmu i volji, Toni Rajt nije uspio postaviti novi rekord, no svakako je dospio do nevjerovatnih 266 sati bez sna, što je oko 11 dana. Iako je prvobitno bilo zamišljeno da će nadmašiti postignuće Rendija Gardnera iz 1964., koji je bio budan 264 sata, otkriveno je da su postojali još duži pokušaji u istoriji, poput onog Toimija Soinija iz Finske, koji je bez sna izdržao 276 sati.
Rekord u deprivaciji sna trenutno drži Robert MekDonald, koji je 1986. godine ostao budan nevjerovatnih 453 sata, odnosno više od 18 dana.
Bez obzira na to je li uspio oboriti rekord ili ne, Rajt je javno podijelio kako ga je to iskustvo promijenilo i što je osjećao tokom tih dugih dana. Prema njegovim riječima, nakon određenog vremena čovjek prestaje osjećati fizički umor na isti način jer racionalni dio uma, odgovoran za svakodnevno funkcionisanje, počinje posustajati.
"Postajete svjesniji svoje emotivne strane, otvarate vrata onome što obično potiskujete," objasnio je Rajt.
Iako se mnogima čini da bi dugotrajno nespavanje bilo iscrpljujuće i neugodno, Rajt je naglasio da su mu povremeno dolazili trenuci u kojima se osjećao nevjerovatno budnim i emocionalno osvježenim.
Uprkos tome što je Rajt možda našao smisao u ovom eksperimentu, Ginisova knjiga rekorda više ne bilježi ovakve poduhvate zbog opasnosti koje nespavanje nosi za ljudski organizam. Prema izjavi Ginisove knjige iz 1997. godine, prestali su pratiti ove rekorde jer su uvidjeli koliko je deprivacija sna opasna za zdravlje.
Dugotrajni nedostatak sna može dovesti do halucinacija, problema s govorom, pa čak i smrti u nekim rijetkim slučajevima, poput žrtava fatalne porodične nesanice, rijetkog genetskog poremećaja.
Jedan od razloga zašto Ginis više ne prati ovaj rekord leži i u postojanju "mikrosna" - kratkih, nesvjesnih epizoda sna koje mogu trajati svega nekoliko sekundi. Takvi trenuci teško su mjerljivi bez posebne opreme, a smatra se da je i Rendi Gardner, uprkos stalnom ljekarskom nadzoru, imao takve epizode tokom svog pokušaja iz 1964. godine.
Iako Toni Rajt možda ne drži rekord u deprivaciji sna, njegov eksperiment podsjeća na to koliko je san ključan za ljudsko zdravlje, a njegova priča služi kao opomena o opasnostima igranja s ljudskom fiziologijom.
(Klik)
