Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu i slavi se čak dva puta godišnje: 16. novembra, kao praznik prenosa moštiju svetitelja (Đurđic) i 6. maja, kada se obilježava dan njegove smrti (Đurđevdan). U bogoslužbenom kalendaru samo je Đurđevdan obilježen crvenim slovom, dok Đurđic ne spada u zapovjedne praznike, iako je od velikog značaja za pravoslavnu crkvu.

Za razliku od Đurđica, koji je porodična slava, Đurđevdan je proljećni praznik za koji su vezana brojna narodna vjerovanja i magijske radnje.

Vjeruje se da sveti Đorđe voli da se odazove nevoljnicima i da im pomogne. Pojavljuje se u obliku mladog viteza na konju, a naročito rado pomaže onima koji slave i poštuju njegov dan. Zato, za zdravlje, sreću, mir i spokoj, izgovorite sledeće reči:

Muke strašne izbegao nije, divni Velikomučenik Sveti Georgije. Sve zemaljsko on prezre i odreče, da Carstvo Nebesko večno steče. Vidjelo je u tami što nam svima sija, slava divnog Velikomučenika Georgija. Duša naša smerno blagodari, zastupnika takvog što nam Bog podari. Svakom ko pomoć i spas od njega zatraži, ime svetoga ljubav i vjeru osnaži. Zato se tebi u muci molimo, i tvoje pomoći vapijući prosimo. Usliši i sada molbe naše nevoljne, molitve primi skromne, dragovoljne. Neka zastupništvo tvoje za nas ne blijedi, ne ostavi nas u nevolji i bedi. Čuj glas napaćenog našeg roda, sjeti se srpskoga naroda. Da nam dušman više ne prijeti, pomozi nam Georgije Sveti.
 
Na pravoslavnim ikonama sveti Georgije predstavljen je kako sa krstastim mačem ubija aždaju koja je simbol pagnske vjere, dok je na ikoni koja se iznosi na Đurđic predstavljen kako drži koplje u rukama.

Dok je u bogoslužbenom kalendaru Đurđevdan obeležen crvenim slovom, Đurđic nije, on ne spada u zapovjedne praznike iako je od velikog značaja za pravoslavnu crkvu.