Uspomenu na smrt proroka, preteče i krstitelja Svetog Jovana obilježavaju pravoslavni hrišćani i Srpska pravoslavna crkva, koja ovaj praznik svrstava među slave.

U hrišćanskom svijetu se obilježava kao dan kada je osveštana crkva koju su na grobu Svetog Jovana Krstitelja podigli car Konstantin i carica Jelena.

Tada se podsjeća na stradanje Svetog Jovana, kome je, po naređenju Iroda Antipa, glava odsječena i na tanjiru donesena pred njegovu pastorku, igračicu Salomu.

Sveti Jovan se naziva Krstitelj, jer je krstio Isusa Hrista i u njemu prepoznao Sina Božijeg.

Sveti Jovan se smatra posljednjim velikim prorokom. Naziva se još i Preteča, jer se pojavio prije Hrista i počeo da priprema ljude za hrišćanstvo.

Sveti Jovan je, prema predanju, primjer čvrste i nepokolebljive vjere, poštenja, odvažnosti i istinoljubivosti. Bio je to i uzrok njegovog stradanja jer je javno govorio o nemoralu cara Iroda koji je živio u grijehu sa svojom snahom Irodijadom, majkom Salome.

Prilikom proslave Irodovog rođendana Saloma je odigrala svoj ples, poslije kojeg joj je Irod ponudio da traži šta god hoće. Ona je, na nagovor majke, zatražila glavu Svetog Jovana.

Irodijada je zahtijevala da se svecu odrubi glava i pokopa odvojeno od tijela, u strahu da Sveti Jovan ne vaskrsne.

Dan Usjekovanja vjernici provode u molitvi i strogom postu.

Sveti Jovan se slavi i 20. januara, kao znak poštovanja prema svecu koji je krstio Isusa Hrista.

Današnji dan se provodi u strogom uzdržanju i postu. Ne jede se i ne pije ništa što je crveno, jer to podsjeća na prolivenu krv Jovanovu.

Ovog dana vjernici ne slave i ne vesele se, a po mogućnosti, u ruke ne uzimaju nož, u znak sjećanja na stradanje Jovanovo.

U Hercegovini se na ovaj dan posti, ne rade se teži poslovi i naročito se vodi računa da se ne rade ništa oko sjemenja, čak se pazi na koji je dan palo usjekovanje, pa ako je to ponedjeljak, na primjer, onda svakog ponedjeljka u toj godini izbjegavaju da započinju bilo koji posao.