Džim, kome je ranije dijagnostikovan dijabetes, doživio je kliničku smrt kada se onesvijestio.
Džim je svoje iskustvo detaljno opisao, što može pružiti uvid u to šta se dešava kada umremo.
On je rekao da, dok je odlazio u ono što je smatrao zagrobnim životom, nije doživio ništa. Džim je rekao da je sve izblijedilo crno, ali je da je "osjetio blagoslov nepokolebljivog osjećaja mira".
Međutim, on je rekao da je iskusio i neki vid telepatije.
"Osjetio sam neopisivi mir i smirenost. Teško je to pretočiti u riječi, ali nikada ranije u životu nisam imao takav osjećaj. Jednostavno reći da sam se osjećao mirno i spokojno, nije dovoljan opis", dodaje on.
Iako zna šta znači ostati bez svijesti zbog niskog nivoa šećera u krvi, nakon čega obično osjeća strah, teskobu i paniku, Džim je ovo iskustvo opisao drugačije.
"Ništa od ovoga nisam osjetio. Upravo suprotno. Nikada u životu nisam osjetio takav mir, smirenost, toplinu i ljubav. Nije bilo tunela, jakog svjetla ni razmišljanja o životu", objasnio je on.
"Ono što je bilo prisutno jeste osjećaj da će sve biti u redu. To nije bio izgovoreni glas, već više telepatska poruka, koja je bila jednako jasna kao izgovoreni glas. To me je uvjerilo i olakšalo mi. Čvrsto vjerujem da mi je viša sila prenijela ovu poruku", dodao je.
Iznenada se Džim "vratio u svoje tijelo", ali neki istraživači vjeruju da njegovo iskustvo nije jedinstveno i povezano je sa nagomilavanjem moždanih aktivnosti.
Istraživači sa Univerziteta u Mičigenu klinički su izazvali srčani zastoj kod pacova, istovremeno prateći njegovu moždanu aktivnost.
Bili su zapanjeni otkrivši da se moždana aktivnost pojačala u posljednjih 30 sekundi života.
Dr Dimo Borjidžin, vanredni profesor molekularne i integrativne fiziologije i vanredni profesor neurologije, rekao je:
"Ova studija, izvedena na životinjama, prva je koja se bavi onim što se događa sa neurofiziološkim stanjem mozga koji umire. Zaključili smo da ako iskustvo bliske smrti proističe iz moždane aktivnosti, neuronski korelati svesti treba da budu prepoznatljivi kod ljudi ili životinja čak i nakon prestanka cerebralnog krvotoka", objašanjava Borjidžin.
U suštini, ako je mozak aktivniji, neko može imati živopisne vizije, što će ih navesti da vjeruju da su vidjeli zagrobni život.
