Ovo sigurno znate - za nekog ko se ponaša glupo, ludo, ko je naivan ili smušen, često kod nas znaju da kažu da je “pao sa kruške”. I suprotno, kad neko hoće da istakne kako nije glup, naivan, blesav, on će reći kako “nije pao sa kruške”.
Zašto baš s kruške?
Zbog čega je baš ova voćka “izašla na loš glas” i zašto se ne kaže na primjer “pao sa jabuke” ili “pao sa višnje”?
O ovome zapravo postoji interesantna priča koja seže duboko u prošlost. A odgovor se krije u srpskom narodnom vjerovanju o biljkama.
U knjizi “Rječnik srpskih narodnih vjerovanja o biljkama” profesor Veselin Čajkanović, čuveni etnolog, filolog i član Srpske kraljevske akademije zabilježio je da naš narod ima jako negativan stav prema krušci.
“U suprotnosti sa jabukom, kruška se smatra za zlo drvo, za drvo zlih demona”, zapisao je on.
Dokaze za ovo nalazimo i u narodnim pričama - pod kruškom se skupljaju demoni, u njenoj krošnji se kriju vještice, a zbog svoje magijske moći ona privlači raznorazne akrepe, pa i samu smrt.
Čajkanović je smatrao da je kruška u prošlosti, “u staroj religiji, izvjesno, imala bolji ugled i čak uživala izvjestan kult”, ali da se to vremenom promijenilo i da narod na nju generalno gleda kao na “zlo drvo”.
I tu dolazimo do razloga zbog kog neko ko se ponaša nerazumno “pada baš sa kruške”. Niko razborit i normalan ne bi želio da se nađe u njenoj krošnji, u društvu demona, vještica, đavola… pa da onda još padne sa nje, zar ne?
Slično objašnjenje daje i poznati srpski lingvista Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže?” koji navodi da se izraz “pao s kruške” koristi u značenju: “zbunjen, smeten, smušen”, kao i da “nisam (nisi, nije itd.) pao s kruške” znači “nisam (nisi, nije itd.) lud, budala, glup, ograničen i sl.”
