Grčki ribar Janis Geladas plovio je Jonskim morem, na samom ulazu u Jadransko, kada je kraj njega prošao morski pas za kojeg se kasnije ispostavilo da je najbrži morski pas na svijetu - kratkoperajni mako.
Ta vrsta je nakon deset godina prošlog ljeta uočena u Sredozemlju.
"Prvi morski pas kojeg sam ikada vidio u našim vodama", rekao je šokirani grčki ribar.
Kako prenosi "Guardian", ribar je na lokalnom radiju "ERT Zakynthos" rekao da "uopšte nije bio agresivan", već je uz brod plivao "mirno poput delfina".
Kratkoperajni mako može narasti do četiri metra i biti težak oko 570 kilograma, a brzina koju postigne ide čak do 46 Nm ili 100 kilometara na sat.
Iako se tipični mako kreće brzinom od 51 kilometar na sat, oni su sposobni dostići brzine do 100 kilometara na sat. To ga čini najbržim morskim psom na svijetu.
Iako sposoban da pliva velikom brzinom, mako morski pas nije samo poznat po svojoj nevjerovatnoj brzini, već i po svojoj sposobnosti skoka.
Ove vještine, zajedno sa zubima nalik na noževe, čine mako morskog psa strašnim mesožderom.
Ali iako ove životinje nemaju poznatih prirodnih grabežljivaca, nažalost su ugrožene, a za to su u velikoj mjeri krivi ljudi.
Zapravo, istraživači su otkrili da kratkoperajni mako ima sličnu mišićnu strukturu kao plavoperajna tuna.
U procesu koji se naziva konvergentna evolucija, plijen i grabežljivac s vremenom razvijaju slične fizičke osobine.
Za razliku od većine riba, plavoperajna tuna i kratkoperajni mako imaju centralizovanu strukturu mišića smještenu blizu njihove kičme, koja djeluje kao klipovi koji tjeraju obje ribe naprijed.
Poređenja radi, druge ribe se oslanjaju na mišiće koji im se spuštaju niz obje strane tijela kako bi im pomogli u kontinuiranom kretanju, piše "Zona zanimljivosti".
Naziv 'mako' dolazi od domorodačkog naroda Maori sa Novog Zelanda, a riječ se jednostavno prevodi kao 'morski pas' na maorskom jeziku.
Morski psi, koje Maori smatraju duhovima čuvarima, prikazani su u nekoliko tradicionalnih maorskih mitova.
Zubi mako morskih pasa takođe su bili visoko cijenjeni među Maorima za upotrebu u ogrlicama, minđušama i trgovini kroz istoriju.
Mogla bi vas utješiti činjenica da su kratkoperajni mako morski psi povezani sa samo devet neprovociranih napada na ljude od 1580. godine.
Ali sa druge strane, ljudi su se pokazali vrlo opasnima za mako morske pse, uglavnom zahvaljujući prekomjernom ribolovu.
"Moramo naglasiti da se radi o vrsti čija je reputacija kao opasnog morskog psa pretjerana. Modrulji, koji stalno plivaju po Jadranu i makoi, gotovo su jednako bezopasni za ljude. Vrlo rijetki napadi dogode se kada je morski pas provociran, kada se bori dok je na udici, kada ronilac previše mlati nogama i rukama ispred životinje, kada ih se pokušava hraniti u moru pa ih miris riba izbezumi. Bez takvih provokacija vjerovatnoća napada je gotovo nikakva", piše "Podvodni.hr".
