Na sahranama širom Srbije često nastaju priče koje se prenose generacijama.
Mnogi od ovih običaja ostaju duboko ukorijenjeni u tradiciji, ali neki od njih mogu da izazovu iznenađenje, pa čak i nesreću.
Iako mnogi običaji proizlaze iz iskrene ljubavi prema preminulim osobama, važno je biti svjestan mogućih negativnih posljedica tih tradicija.
Prema etnologu Bojanu Jovanoviću, ako u roku od godinu dana preminu dvije osobe iz iste porodice, smatra se da je to nedovoljno snažan broj po zakonima magije.
U tom slučaju, kako bi se spriječio treći gubitak, porodica stavlja lutku u kovčeg kao simbol trećeg pokojnika.
Ovaj običaj je duboko ukorijenjen u tradiciji, ali često izaziva pometnju među ljudima.
Jedan od najpoznatijih običaja je darivanje novca. Ovaj običaj potiče iz grčke tradicije, gdje su vjerovali da pokojnici moraju platiti čamdžiji Flegiju da bi prešli rijeku Stiks u zagrobni život.
Ovaj običaj opstaje i danas, ali pretežno kao praktičan način pomoći porodici preminulog.
Još jedan interesantan običaj bio je sahranjivanje imućnih ljudi sa zlatom, vjerujući da je zlato potrebno za put do raja. Međutim, s vremenom su počeli da se pojavljuju krađe grobnica, pa je ovaj običaj postepeno nestajao.
Tokom pripreme pokojnika za sahranu, često se u njegovim džepovima stavljaju lične stvari, kao što su češalj, ručni sat, pa čak i štap, kako bi na onom svijetu mogao da se brine o svom izgledu.
Vjeruje se da će ove stvari pomoći pokojniku u životu poslije smrti.
Prema srpskim običajima, u kovčeg se nikako ne smiju stavljati porodične fotografije.
Vjeruje se da bi to moglo izazvati nesreću i povesti žive članove porodice u vječnost zajedno sa preminulima.
Ovaj običaj ima duboko ukorijenjeno značenje i trebalo bi ga poštovati kako bi se sačuvala sigurnost porodice.
.webp)
