Juda Iskariotski jedan od dvanaest apostola, sljedbenik Isusa Hrista, prema Novom zavjetu u hrišćanskoj religiji poznat je kao izdajnik što se ustalilo u jezičku terminologiju kao i simboliku o kazni nakon izdaje.
Prema Novom zavjetu, Juda Iskariotski je odao Hrista nakon Posljednje večere Farisejima u Getsemanskom vrtu sa poljupcem na lijevu stranu lica. Takav čin podmuklog izdajstva i danas se zove judin poljubac. Juda je izdao Hrista za 30 srebrenjaka koje mu je platio jevrejski sveštenik Kajafa.
Nakon što je uvidio šta je uradio, Juda je prema Matejevom jevanđelju vratio novac Jevrejima, a potom se objesio o drvo nazvano lat.
Šta znamo o apostolu Judi?
Uprkos popularnosti iz biblijskih priča, zapravo je malo poznato o Judi. Njegova priča je nejasna, mnogi naučnici vjeruju da je postoja, dok pojedini stručnjaci smatraju da je izmišljen lik.
Profesor na Univerzitetu Indijana Suzan Gubar u svojoj knjizi "Juda" kaže da niko nije uspio da pronađe nijedan izvor o Judi nezavisno od prepričavanih novozavetnih narativa, zbog čega ugledni mislioci sumnjaju u postojanjenjega kao istorijske ličnosti.
U Bibliji ne piše gdje je i kada Juda rođen, ali se opisuje njegova smrt. U nedavno prevedenom, 1.200 godina starom tekstu na koptskom jeziku, stoji da je Juda koristio poljubac jer je Isus imao sposobnost da promeni svoj izgled. Četiri jevanđelja, s druge strane, ne pokušavaju da objasne zašto je Juda na Isusa ukazao poljupcem.
Sva jevanđelja ukazuju na to da je Isus znao da će ga izdati neko ko mu je blizak. U Jevanđelju po Jovanu piše da se tokom večere sa učenicima, koja je kasnije postala Posljednja, Isus suočio sa Judom rekavši mu: "Ono što ćeš učiniti, učini brzo".
Jevanđelja po Luki i Jovanu objašnjavaju da je s vremena na vreme u Judu "ulazio" Satana, što je možda uticao na njegovu odluku da izda Hrista.
Jovan ga u svom Jevanđelju opisuje kao nepoverljivu osobu. Smatra se da je Juda bio blagajnik Isusa i njegovih dvanaest učenika. On je nosio torbu s novcem iz koje je ponekad krao.
Jevanđelje po Judi
National Geographic je 2006. godine objavio "Judino jevanđelje", tekst iz kasnog III veka koji prikazje Judu u nešto drugačijem svjetlu, u odnosu na biblijske priče.
Ovo djelo naučnici nazivaju "apokrifnim", što znači da nikada nije bio uključeno u Bibliju. Brojni apokrifni tekstovi koji govore o životu i djelima Isusa pisani su širom antičkog svijeta.
Kao i neki drugi drevni tekstovi, Jevanđelje po Judi je napisano na koptskom - jeziku koji se govorio u Egiptu u osvit hrišćanstva. Tekst je preveo tim naučnika National Geographica, a prevod kaže da je Isus tražio od Jude da ga izda. Jevanđelje govori da je Hrist planirao sljed događaja koji su ga vodili u smrt.
Semantika
U semantici, Juda se može vidjeti kao moćan simbol koji predstavlja ideju izdaje ili nevjerstva.
U mnogim kulturama i tradicijama ime "Juda" postalo je sinonim za izdaju ili nevjerstvo. Na primjer, u Šekspirovoj drami "Julije Cezar", lik Brutusa često se poredi sa Judom jer je izdao svog prijatelja Cezara zbog onoga što smatra većim dobrom.
Juda se takođe često koristi kao simbol u političkoj retorici, posebno u situacijama u kojima se neko smatra izdajnikom svojih principa ili svojih pristalica. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, političari se ponekad optužuju da su "Jude" kada promijene svoje stavove ili glasaju protiv platforme svoje stranke.
U književnosti i umjetnosti, Juda se često prikazuje kao mračna figura ili čovjek sa zlokobnim motivima. Njegovo prikazivanje u popularnoj kulturi dodatno je ojačalo njegov simbolički odnos sa izdajom i obmanom.
Zaključno, simbolika Jude u semantici je da predstavlja lika koji simbolizuje izdaju, prevaru i obmanu. Postao je trajni simbol u mnogim kulturama i tradicijama, a njegovo ime se često koristi da opiše one koji se smatraju izdajnicima svojih principa ili svojih pristalica.
Motiv nepoznat
Tačan motiv Judinog postupka nije sasvim jasan i postoji mnogo spekulacija i rasprava među naučnicima i vjerskim liderima.
Neki su sugerisali da je Juda mogao biti motivisan pohlepom ili željom za ličnim dobitkom, dok su drugi predložili složenije psihološke i teološke objašnjenja.
Vrijedi napomenuti da postoji neka kontroverza među naučnicima o istorijskoj tačnosti biblijskih opisa Jude i njegovih postupaka. Iako mnogi veruju da je Juda bio stvarna osoba koja je odigrala značajnu ulogu u događajima koji su doveli do Isusovog raspeća, drugi su osporili pouzdanost biblijskih tekstova i tvrde da su neki detalji tokom vrijemena bili preuveličani ili izmijenjeni.
Sa druge strane, priča o Judi i njegovoj izdaji Isusa ostaje važan dio hrišćanske teologije i i dalje je predmet proučavanja i tumačenja za naučnike i vjerske lidere.
