Od želje da imamo bolji pametni telefon, do nezadovoljstva životom, osnovni uzrok naše nesreće leži u tome što smo predisponirani da stalno zamišljamo kako stvari mogu biti bolje nego što jesu.
Većina ljudi je inherentno pristrasna prema negativnosti. Na pitanje: „Kako bi nešto moglo biti dugačije?" uglavnom zamišljamo načine na koje bi to nešto moglo biti bolje. Drugim riječima, zamišljamo da je ono što trenutno imamo u redu, ali ono što bismo mogli da imamo je daleko bolje. Čini se da se ova pristrasnost javlja među svim kulturama i tipovima ličnosti.
Možda bismo bili srećniji kada bismo shvatili da život može biti mnogo gori, napominje Džoni Tomson, profesor filozofije na Oksfordu.
Vrijednost nije apsolut, već poređenje. Da li ćemo nešto nazvati dobrim ili lošim zavisi u potpunosti od naših očekivanja. Na primjer, kada kupimo novi telefon, mislimo da je to dobro, jer onaj koji smo imali ranije bio je loš.
Ali ove vrste komparativnih vrijednosnih sudova funkcionišu u oba smijera. Drugi primjer: Zadovoljni ste svojim dvorištem, lijepo održavate travnjak, imate lijepo cvijeće i nekoliko divnih voćki. Ali onda ste otišli rođaku ili prijatelju u posjetu i ostali zadivljeni negovim dvorištem, kao da ste vidjeli Semiramidine viseće vrtove. Kada ste se vratili kući, vaše dvorište vam je izgledalo jadno.
Kao što je Teodor Ruzvelt jednom rekao: „Poređenje je lopov radosti“, i bio je u pravu, dodaje profesor Tomson.
Prema nedavnoj studiji, ova tendencija upoređivanja sa drugima je nešto što je urođeno ljudskoj psihi. Međutim, ako bliže pogledamo efekte, to bi nam možda pomoglo da „zavirimo u ljudsku prirodu“ i „objasnimo zašto je ljudima tako teško da postanu srećniji“.
Stvari bi mogle biti bolje
Godine 2022. psiholozi Adam Mastrojani i Itan Ludvin-Piri, objavili su rad u kome su istraživali kako i zašto stalno procjenjujemo stvari. U osam različitih studija, i bez obzira na to kako su postavili ili formulisali svoje upitnike, otkrili su da će ljudi uvijek upoređivati ono što imaju sa superiornom verzijom.
Na poslu kukamo šta bi sve moglo biti bolje. U našim odnosima maštamo o tome kako bi se naš partner mogao promijeniti. I u roku od nekoliko minuta nakon kupovine nečeg novog, zamišljamo načine na koje bi to moglo biti bolje. „Ne možemo pronaći nijednu stvar koju ljudi u prosjeku zamišljaju da je gora. Niti smo pronašli bilo koju grupu ljudi koja to ne čini“, primjećuju Mastrojani i Ludvin-Piri.
Čudna stvar u ovoj psihologiji poređenja je, međutim, da rijetko zamišljamo načine na koje stvari mogu biti gore. A stvari uvijek mogu biti gore. Naš rad bi mogao da bude mnogo manje plaćen, partneri bi mogli da budu nevjerni, a naši telefoni mogu da imaju bateriju koja se prazni svakog sata. Ono što trenutno imamo bolje je od beskonačno mnogo mogućih gorih svijetova. Ali naši umovi ne rade tako. Kako novine kažu: „Kada ljudi zamišljaju kako bi stvari mogle biti drugačije, gotovo uvek zamišljaju kako stvari mogu biti bolje.“
Put do nezadovoljstva
Postoje dva istraživanja koja potvrđuju ovu tezu. U prvom, istraživački tim je predstavio nasumično izabrane stavke pred 243 osobe. Zatim su pitali učesnike kako bi ove stavke mogle biti drugačije. Na primjer, postavljali su pitanja poput: „Kako bi Jutjub mogao da bude drugačiji?“ ili „Kako bi vrijeme moglo biti drugačije?“ Ono što su otkrili je da za svaku pojedinačnu stavku ljudi zamišljaju kako može biti bolja. Jutjub bi mogao da ima manje reklama, a vrijeme bi moglo da bude sunčanije. Na pitanje kako bi njihovi životi mogli biti drugačiji, ispitanici su rekli da bi mogli biti bogatiji.
Istraživački tim je ponovio studiju sa Poljacima, a zatim Kinezima, a rezultati su bili isti. Ljudi su samo bolje zamišljali stvari. Tim je čak promijenio formulaciju pitanja kako bi izbjegao pripremanje određenih odgovora – na primjer, „Kako ovo može biti bolje ili gore?” Uprkos tome, ljudi su u uglavnom zamišljali kako stvari mogu biti bolje.
U drugoj studiji, tim je pokušao da izoluje da li bi odgovori bili različiti u zavisnosti od tipa ličnosti osobe. Imali su 250 učesnika koji su popunili upitnik ličnosti i ponovo postavili pitanja.
„Ovi rezultati su nas zaista iznenadili. Pomislili biste da će depresivni, anksiozni i neurotični ljudi posebno moći da razmišljaju o tome kako stvari mogu biti bolje, ili da će uvijek brinuti o tome kako bi stvari mogle da se pogoršaju. Ali ne, izgledaju isto kao i svi drugi“, ustanovili su istraživači.
I can’t get no satisfaction
Zašto naš mozak funkcioniše na ovaj način? Zašto smo prirodno pristrasni da budemo negativni? Kako istraživači navode, ne znamo. Možemo da nagađamo – možda su naši evolucioni preci bili uspješniji u razmnožavanju ako su bili pesimisti – ali u suštini ne znamo.
Možda bismo svi bili srećniji kada bismo prihvatili da stvari mogu biti mnogo gore. Onda bismo možda bili zahvalniji za ono što imamo i još više cijenili dobro u stvarima, zaključuje profesor Džimi Tomson.
