Mozak ne zna gdje su ključevi, ali pamti svaki blam: Evo zašto

Koliko puta ste stajali ispred vrata, kopali po džepovima i pitali se: „Gdje su mi ključevi?“ A onda vas, niotkuda, stigne sjećanje na onu neprijatnu situaciju iz srednje škole kad ste se sapleli pred simpatijom. Zašto mozak pamti blamove kao da su svete relikvije, a zaboravlja stvari koje su nam svakodnevno potrebne?

Mozak ne pamti ono što mu nije „emocionalno važno“

Naš mozak nije hard disk. On ne bilježi sve, već selektuje. I to ne baš po kriterijumu korisnosti. Ključevi su dosadni, svakodnevni. Blamovi su nabijeni emocijama - sramotom, stresom, nelagodom. A emocije su ono što mozak voli da „arhivira“.

Sjećanja puna osjećanja traju duže

Kada doživimo nešto jako - bilo da je to blam, strah ili radost - mozak aktivira amigdalu, dio zadužen za emocije. Ona šalje signal da je to važno i da treba da se zapamti. Zato se sjećamo svakog detalja neprijatne situacije, dok ne možemo da se sketimo gdke smo ostavili telefon prije pet minuta.

Da li možemo da „prevarimo“ mozak?

Možemo, ali uz trud. Ako želite da bolje pamtite svakodnevne stvari, povežite ih sa nečim emotivnim ili neobičnim. Na primjer, stavite ključeve u fioku i zamislite da ste tajni agent koji krije dokaze. Zvuči smiješno, ali mozak voli dramu.

Zašto je važno da razumijemo ovaj mehanizam

Razumijevanje kako mozak funkcioniše pomaže nam da budemo manje strogi prema sebi. Niste zaboravni - samo vaš mozak ima drugačije prioritete. Umjesto da se nervirate, pokušajte da mu pomognete da zapamti ono što vam stvarno treba.