18. januara je Krstovdan, veliki hrišćanski praznik i prvi dan poslije Božića kada se posti. Nekada je podrazumjevao veliki broj rituala i običaja, ali je danas većina njih pomjerena na Bogojavljenje.

Ipak, glavna stvar dešava se 18. uveče! Čim Sunce zađe, uoči praznika, hrišćani počinju da se pozdravljaju sa „Bog se javi!“, a odgovoraju sa „Vaistinu se javi!“, a naročito je bitno ostati budan do ponoći!

Naime, naši stari vjeruju da je noć između 18. i 19. januara vrijeme kada se nebo otvara i „Bog se javlja“. Prema vjerovanju, Bogojavljenje – javljanje ili objava Boga, dešava se u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, kada se na tren otvara nebo, da se ukrštaju vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti. U tom trenutku sve vode svijeta prestanu da teku, a onaj ko se zatekne na otvorenom i to vidi, može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.

Osim ovog, prema mišljenju mnogih najlepšeg običaja za Bogojavljenje, ovaj praznik karakteriše i veliki broj drugih vjerovanja preteklih iz davnina. Vjeruje se da će neudate djevojke, ukoliko stave ogledalce pod jastuk 18. januara uveče sanjati muškarca za koga će se udati.

Takođe, u pojedinim krajevima mlade devojke mijese po četiri loptice od tijesta. U tri stave papirić sa imenima svojih simpatija, a jedan ostave prazan. Zatim se te loptice ubace u ključalu vodu i koja prva izbije na površinu, ona nosi papirić sa imenom ljubavi te djevojke.

Ukoliko je isplivala prazna loptica, znači da djevojka još nije upoznala svog suđenog.

Vjerovalo se i da vrijeme na Bogojavljenje predskazuje kakvo će vreme biti cijele godine. Ako sutra bude jak mraz ili pada sneg, godina će biti rodna. Ako pak, bude vedro, biće sušna godina. Ukoliko 19. januar bude kišovit, cijele godine će biti dosta padavina i poplava.