Natalijina ramonda – cvijet koji se nosi kao zvaničan simbol primirja – govori o srpskom narodu, iskušenjima koja je prošao tokom i poslije Prvog svjetskog rata i o vaskrsnuću Srbije.
Krajem 19. vijeka u okolini Niša taj cvijet je primjetio dvorski ljekar Obrenovića, Sava Petrović. Ramonda njemu duguje otkriće, a kraljici Nataliji Obrenović ime – inspirisano njenom ljepotom.
Natalijina ramonda je biljka višestruke simbolike za srpski narod. Ta zaštićena vrsta poznata je i kao cvijet feniks i govori o srpskom narodu i iskušenjima kroz koja je prošao u Velikom ratu.
Biolozi kažu da je Natalijina ramonda preživjela ledeno doba i danas naseljava područje centralnog Balkana.
Možemo je naći u sjevernoj Grčkoj, Makedoniji, dijelovima Srbije. Ima je i u Botaničkoj bašti u Beogradu, a najljepša je u proljeće, kada cvjeta.
Zapanjujuća sposobnost cvijeta
To je biljka koja ima zapanjujuću sposobnost da vaskrsava nakon što je potpuno osušena.
Dovoljna je jedna kap vode da oživi. Zato je zovu i cvijet feniks.
Navodno je 1928. botaničar Pavel Černjavski slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio uzorak osušene Natalijine ramonde i ona je nakon toga oživjela.
Po ugledu na rusku georgijevsku lentu i britansku bulku – "popi", i Ramonda nosi simboliku pobjede.
Ova biljka je endemska vrsta sa Kajmakčalana, gdje se odigrala jedna od najvažnijih bitaka u Prvom svetskom ratu, kada je srpska vojska 1916. godine odnijela važnu pobjedu.
Natalijina ramonda se nalazi na spisku rijetkih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena vrsta, kao prirodna rijetkost.
Stanište joj je u pukotinama krečnjačkih stijena na nadmorskoj visini od 350 do 2.150 metara, na Suvoj planini, u Sićevačkoj klisuri.
