Žena koja je odrasla u amiškoj zajednici s 18 braće i sestara otkrila je kako se nije šišala niti tuširala 19 godina.
Lizi Еns (38) odrasla je u strogoj amiškoj zajednici okružena svojom braćom i sestrama, ali je uvijek osjećala da ne pripada tamo.
Nije imala struje ni vode, morala je sama da šije odjeću i nije smjela da šiša kosu. Lizi je otišla s 19 godina, kada je njen tadašnji dečko, iz druge amiške zajednice, pobjegao i pomogao joj da uradi isto, prenosi Miror.
Otišla je sa samo 20 dolara u džepu i zaposlila se kao peračica sudova kako bi mogla da se integriše u moderno društvo. Njen život je sada potpuno drugačiji i smatra da je njen način života tokom odrastanja bio lud. Lizi, praktičarka funkcionalne ishrane, iz Finiksa, rekla je:
"Nismo imali struje ni vode. Nismo imali tuševe. Nikada se nisam ošišala prije nego što sam otišla - to je bilo nadrealno. Odmalena sam znala da neću biti tamo cijeli život. Znala sam da ne pripadam".
Lizi je dio jednog od tri para blizanaca u svojoj porodici od 19 djece - najstariji sada ima 47, a najmlađi 25 godina. Rekla je: "Imali smo rivalitet između braće i sestara, ali generalno smo bili bliski. Svako jutro za doručak smo kuvali za 20 ljudi. Kuvaš za vojsku tri puta dnevno". Od svoje pete godine Lizi bi obavljala kućne poslove, čistila i muzla krave.
"Od malih nogu nas uče kako marljivo raditi. Sami smo uzgajali svoje voće i povrće i imali životinje za meso". Lizi je rekla da je njena zajednica bila vrlo stroga i kontrolisala je šta nosi. Dodala je: "Morale smo same da sašijemo svoje haljine i morale su da nam se spuštaju do članaka. Naša kosa morala je da bude pokrivena i nismo mogli da se šišamo".
Nisu imali kupatilo i umjesto toga morali su da idu u pomoćne zgrade kako bi koristili toalet i novine ili časopise umjesto toalet papira.
"Nismo imali unutrašnji vodovod pa nismo imali ni tuševe. Istuširala sam se tek nakon što sam otišla" - rekla je Lizi.
Kao tinejdžerka, Lizi je počela da preispituje pravila svoje zajednice. Rekla je: "Od svojih mladih tinejdžerskih godina obraćala sam pažnju na stvari koje se događaju u spoljnom svijetu. Puno sam ispitivala. Muškarci su smislili pravila, a žene su morale da ih se pridržavaju. Nisam mogla da se pomirim s tom hijerarhijom".
Lizi se zabavljala s dečkom iz druge amiške zajednice kad je od njega primila pismo u kojem je pisalo da je pobjegao. Rekao joj je da može da je pokupi te noći ako i ona želi da ode. Otišla je u krevet i ostavila poruku prije nego što se popela na krov i skočila u svoju slobodu. "Sjedela sam na krovu razmišljajući kako ću skočiti", prisjetila se, "Skakala sam svojoj slobodi i sudbini. Doskočila sam i pobjegla".
Lizi je uspjela da se poveže s bivšim amiškim parom koji joj je dozvolio da ostane kod njih i pomogao joj da dobije broj socijalnog osiguranja kako bi mogla da pronađe posao. Lizi je imala 20 dolara sa sobom koje je iskoristila za svoju prvu odjeću i frizuru. Dodala je: "Odjsekla sam kosu iz pobune. Bio je to veliki kulturološki šok. Morate da se odučite od niza stvari. Ta dekonstrukcija onoga što ste radili cijeli život ne nestaje samo tako".
Lizi je odlučila da "prigrli" svoje putovanje i zaposlila se kao peračica sudova prije nego što je postala lični trener, a zatim se prebacila na holističko zdravlje i pokrenula svoj posao. Troje Lizinih braće i sestara takođe je otišlo, ali ona godinama nije razgovarala s većinom svoje porodice. Rekla je da se vraća svojoj prošlosti: "Prihvatam svoj život. Moj život je uveliko drugačiji. Osvrnem se unazad i shvatim da je to ludo".
