.webp)
U ovakvim zimama jake zajednice ne prestaju da uzgajaju leglo, posebno u toplijim krajevima. Po pravilu ga ima malo i ne možemo računati na proljećni razvoj. Ipak, u društvima bez legla pčele osjećaju produženje dana, pa počinju drugačije da hrane maticu, što je podstiče da polaže više jaja.
Događaji u košnici
Februar je prevrtljiv mjesec u kome ponekad možemo primijetiti velike temperaturne razlike između pojedinih dana, ali i između dana i noći. Dužina dana ukazuje na skori dolazak proljeća, pa se život u košnici menja i polako budi. Matica počinje da polaže sve više jaja, povećavajući površinu legla. Pčele radilice češće i kvalitetnije hrane maticu, brinu o leglu, povećavaju stvaranje i održavanje toplote u košnici. Zagrijavanje je najjače u leglu gdje je potrebna temperatura od 35 stepeni.
Sve to dovodi do povećane potrošnje meda i polena, znatno više nego ranije. Zato sada, u februaru, treba još više pažnje posvetiti redovnom praćenju količine raspoložive hrane u košnicama, posebno u saću, oko, ili iznad zoni legla. Bez polena nema razvoja kvalitetnog legla. Mlade pčele koje su u zimsko mirovanje ušle kao posljednje koje su se izlegle, a nisu hranile leglo niti obavljale druge poslove, očuvane su mliječne žlijezde. Koriste ga za proizvodnju matičnog mliječa iz zaliha proteinskog masnog tkiva. Samo oni su sposobni da proizvedu prvi matični mliječ. Kada iscrpe sopstvene zalihe, počinju da konzumiraju uskladišteni polen koji do sada nisu konzumirali, prenosi Gospodarski.
Tokom mjeseca počinje da cvjeta lijeska, pa kada je vrijeme povoljno, počinje unos svježeg cvjetnog praha, što dodatno podstiče pčele na razvoj. Zbog ovakvog buđenja života u košnici, troši se mnogo više kiseonika. To izaziva stvaranje većih količina ugljen-dioksida i vodene pare, pa treba obratiti pažnju na aeraciju košnice, kako je opisano u prethodnim brojevima Gospodarskog lista.
Ove aktivnosti u košnici zahtijevaju i češće odlaske na čišćenje. Kada primijetimo da su raspoložive zalihe hrane upitne, možemo i dopuniti hranu. Dostupnost hrane u ovom periodu podrazumijeva zalihe oko legla, jer zbog preniskih temperatura pčele često ne mogu da dođu do spoljnih okvira gde ima dovoljno meda. U ovom periodu može se desiti i da se leglo razvija brže nego što bismo željeli, ili brže nego što je uobičajeno za ovo doba godine. Ovu pojavu možemo spriječiti postepenim uklanjanjem materijala koji se koristi za izolaciju košnica.
Ovo hladi košnicu, što dovodi do toga da matica smanji ili prestane da polaže jaja. Prilikom primene ove metode moramo paziti da ne pretjeramo i previše ohladimo košnicu, pa se leglo pregrije. Hlađenje košnica se može vršiti i proširenjem ventilacionih otvora. Treća mogućnost je da kada se utroše zalihe polena, ne dodajemo nove, pa pčele prilagođavaju razvoj legla spoljašnjem snabdijevanju.
Koja je uloga pčelara?
Kada vremenski uslovi dozvoljavaju, preporučljivo je pregledati i očistiti podove krajem mjeseca. Koristimo alate za čišćenje i struganje, a ako imamo nastavke, samo zamenimo pod. Šta se dešavalo u košnici tokom cijele zime možemo procijeniti po stanju poda. Po mjestu na kome se nalaze primjese i voštani pokrivači vidimo položaj klupka, prisustvo varoe i kvalitet meda gdje pčele zimuju. Posmatrajući pčele tokom ishrane, možemo procijeniti snagu društva i njegovo zdravlje.
Gledajući kroz ljeto i vidjevši broj uginulih pčela, procjenjujemo tok i kraj hibernacije. Veći broj uginulih pčela ukazuje na lošu hibernaciju. Kada pronađemo stotine uginulih pčela, to može biti znak raznih negativnih faktora kao što su bolest, prisustvo miševa ili rovki, ili nemogućnost da se zimsko gnijezdo premjesti u hranu. Ako slučajno nađemo mrtvu maticu, preostale pčele (osim u slučaju zaraznih bolesti) pridružuju se drugom jačem društvu. Larve trutova na podu košnice znak su da nešto nije u redu sa maticom, pa i takvu koloniju moramo pregledati i, ako je opravdano, spojiti sa drugom.
