Naime, ostrvo Pebl pripada porodici Din već 150 godina, ali potomak prvobitnog kupca Sem Haris iz Pembrokšira, u Velsu, smatra da je došlo vrijeme za prodaju.

Ostrvo se može pohvaliti s pet vrsta pingvina, 42 vrste ptica, morskim lavovima, šest hiljada ovaca i 125 goveda.

"To je nevjerovatno mjesto ali, nažalost, za nas je postalo preteško da njim upravljamo", kaže Haris.

Porodica je tokom godina prodala ostala ostrva koja je posjedovala na Foklandima i preostalo im je samo ostvro Pebl.

Zanimljivo je da niko od članova porodice ne živi na ostrvu od pedesetih godina, a njime sada iz Velike Britanije upravlja Semova mama Kler.

U posjed porodice došlo je 1869. godine, kada je ga je Džon Markam Din kupio za samo 400 funti, zajedno s nekoliko susjednih ostrva. Te davne godine otišao je na Foklandska ostrva kako bi uspostavio firmu za remont brodova da bi započeo novi biznis jer je prethodno radio u mesnici.

"Svi članovi porodice su imali priliku da obiđu ostrvo, sva unučad su bila tamo, sa svom djecom i njihovim muževima i ženama. Moja supruga Louri i ja smo išli 2011. godine. Razmišljali smo o tome da se preselimo na ostrvo, ali onda smo dobili djecu. Nije nam bilo lako da donesemo odluku o prodaji, ali moji roditelji više nisu u mogućnosti da vode računa o ostrvu. Biće teško reći zbogom", ispričao je Sem.

Ostrvo je dugo 32 kilometra, šest kilometara je široko i treće je po veličini na Foklandima. Ima mini-planinski vijenac, kilometre obale, litice i šljunkovitu plažu, po kojoj je i nazvano.

Dom je uspješne farme ovaca i goveda, podignute kada je ostrvo kupljeno. Ima i brojne kolibe za turiste, vjetroturbine i solarne panele, koji generišu energiju. Takođe, ima i status međunarodne oblasti za ptice i biodiverzitet.

Povrh toga, značajno je i u vojnoj istoriji, kao lokacija prve kopnene bitke Foklandskog rata iz 1982. godine. Sem Haris kaže da porodica nema predstavu koliko bi ostrvo moglo da košta, ali da bi voljeli da ga prodaju nekom ko je zainteresovan za poljoprivredu.

"Želimo da se razvija i da ga prodamo nekom ko će se zaista brinuti o njemu. Ima i veliki turistički potencijal s obzirom na to da se ovdje nalazi velika vojna baza, te da na ostrvu žive mnoge životinje", istakao je Sem.

"Na ostrvu se proizvodi dosta vune, koja odlazi u Veliku Britaniju, pa je potreban neko ko će voditi računa o svemu tome.

Tražili smo od jedne agencije za nekretnine da procijeni vrijednost, ali oni to nisu mogli da urade zato što je toliko dugo naše, pa ne mogu ni sa čim da ga uporede. To znači da smo otvoreni za ponude", naglasio je Sem.