Еmocionalno inteligentni ljudi ne samo da paze što govore, oni i osjećaju ono što govore. Svi smo mi skloni u afektu reći stvari koje mogu zvučati neprimjereno i pogrešno, ali pojedinci s natprosječnom emocionalnom inteligencijom uvijek promisle prije nego što nešto kažu.
Еmocionalna inteligencija postala je sve važnija i u poslovnom okruženju, naročito kod pojedinaca na vodećim pozicijama. Еmocionalno inteligentni šefovi nikad neće imati ispade bijesa, koji nikako nisu primjereni u radnom okruženju (ili bilo gdje drugdje). Isto tako neće imati napadački stav niti vrijeđati ljude kojima su nadređeni.
U nastavku donosimo sedam rečenica koje emocionalno inteligentni ljudi nikad neće izgovoriti:
1. To je tvoja greška.
Čak i da jest, nema potrebe da se izričito napominje i istakne. Ljudi s natprosječnom emocionalnom inteligencijom na svaljuju krivicu na druge, oni vjeruju drugim ljudima. Oni ne osuđuju, već skaču u odbranu.
Zamislite da vam neko kaže: “Ti si kriv.” Teško je u toj situaciji ne postati defanzivan. Еmocionalna inteligencija ne podiže odbrane, već ih spušta. Neko ko je emocionalno inteligentan neće vas tjerati da se morate braniti, već će vas razumjeti.
2. Nije me briga.
Ovo je u potpunoj suprotnosti sa srži emocionalne inteligencije. Tu se ne misli na ravnodušnost prema nečem trivijalnom. To se odnosi na situacije kada osoba pokazuje da nije zainteresovana za nešto što je važno nekome drugome. Reagovati na to s “nije me briga” čista je definicija bešćutnosti.
3. Potpuno griješiš.
Ova tvrdnja naročito je emocionalno uvredljiva kada se koristi bez stvarnog razumijevanja tuđe perspektive ili kada se koristi kako bi se brzinski odbacila tuđa tvrdnja i potvrdilo da smo mi u pravu.
Postoji mnogo alternativa, poput “Razumijem i cijenim tvoj stav, ali ja smatram drugačije” ili čak “Možemo se složiti da se ne slažemo”.
4. To je tvoj problem, ne moj.
“Sam si u tome” ili “Dokuči sam” takođe ide uz ovu rečenicu. Biti emocionalno inteligentan znači imati empatije za tuđe probleme i aktivno željeti pomoći u njihovom rješavanju ili barem pokazati razumijevanje i saosjećanje za te probleme.
5. Ne trebam tvoju pomoć.
Biti emocionalno inteligentan takođe znači biti svjestan moći kada raširenih ruku prihvaćaš tuđu pomoć. Prihvaćanje pomoći od drugih ne samo da pomaže vama i pokazuje da znate da ste nesavršeni, već pomaže i onima koji vama pomažu.
Istraživanje objavljeno u časopisu Internacionalni žurnal bihevioralne medicine pokazalo je da pomaganje drugima doprinosi većem prosperitetu, zdravlju i dugovječnosti. Zašto ne biste željeli potaknuti te dobrobiti za druge tako što ćete biti otvoreniji u prihvaćanju njihove dobre volje da vam pomognu?
6. Nisi uspio.
Ljudi s natprosječnom emocionalnom inteligencijom svjesni su da ako je neko pogriješio, ta osoba vjerovatno to zna i ne treba je na to podsjećati, pogotovo ne na tako grub način. Еmocionalna inteligencija ne ruši, ona gradi.
Еmocionalno inteligentni pojedinci ne ističu neuspjehe, oni ulažu vrijeme u druge kako bi im pomogli učiti iz vlastitih neuspjeha, preoblikovali ih u privremene stanice na putu da postanu bolja verzija sebe i pomogli u tome da neuspjeh ne sruši njihovo samopouzdanje.
7. To nije pravedno.
Zbog ove izjava osoba koja ju je izgovorila može se doimati slabom. Еmocionalna inteligencija uključuje prepoznavanje okolnosti i brzo odlučivanje da ih se promjeni ili barem svjesno odlučivanje da ih se vidi onakvima kakve jesu i da se ide naprijed.
Tvrdnje poput ove pokazatelj su beskorisne frustracije, očaja, pa čak i nezrelosti, što svakako nisu obilježja vođe s natprosječnom emocionalnom inteligencijom.
