Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana su pet rođenih sestara porodice Zarić iz sela Mrtvica kod Brčkog, koje se nikada nisu udavale.
Umjesto toga cijeli svoj život posvetile su svojim roditeljima i mukotrpnom radu u zajedničkom domaćinstvu.
Funkcionišu isto kao nekadašnje porodice u kojima se tačno znalo ko šta radi na imanju. Iako su već dobrano zagazile u osmu i devetu deceniju života, na svom imanju obrađuju zemlju, uzgajaju stoku i svakodnevno, od jutra do večeri, obavljaju brojne, s pravom možemo reći, muške poslove. Takođe, one su i Virdžine.
Njihovi pokojni roditelji Jovo i Spasenija izrodili su trinaestero djece. Muška djeca rano su umirala. Dvije sestre su se udale, a pet njih ostalo je s roditeljima, da im pomažu u svakodnevnim seoskim poslovima i da im zamijene mušku djecu.
Tačno se zna ko šta radi na imanju
Stalno su u velikoj žurbi i u poslu, posebno kada je sjetva kukuruza. Kažu da voze i traktor, obavljaju mnoge teške poslove. Jedino su angažovale komšiju da im zasije kukuruz. Žale se da ne mogu da pronađu radnu snagu za neke veće poslove na imanju.
Priznale su da su sela postala pusta i da su mladi otišli za boljim životom. A i da ima ljudi, one tako “nakaradne”, nemaju mnogo vremena ni za priču, a ni za uljepšavanje.
Puno srce
Sestre Zarić, iskreno i iz duše, kažu da im je puno srce što su ostale s roditeljima i da bi ponovo, kada bi morale da biraju, odabrale ovakav, skoro pa monaški život.
Na svom imanju imaju mnogo stoke, ovaca, svinja, živine, ali ne plaše se nikakvog teškog posla. Obrađuju oko 80 dunuma zemlje, po potrebi uzimaju zemljište i pod zakup.
– Imamo devetnaest grla marve, dvadesetak ovaca. Uzimamo zemlju i u Koraju pod zakup. Zdravlje nas još dobro služi. Zimus smo se plašile gripa, ali nas je i on zaobišao. Ustajemo rano, oko šest sati, i radimo do devet naveče, kada obično večeramo i dogovaramo se za sutrašnji dan. Da nam nije nedjelje i praznika, davno bismo pocrkale od rada – kaže Stoja Zarić (79) dok spretno istresa sjeme kukuruza iz jedne u drugu vreću i priprema se za odlazak na njivu.
Kako su objasnile, ovakav život im je suđen i one ga ne mijenjaju.
– Od Boga je, valjda, suđeno da ostanemo neudate i da živimo u zajedničkom domaćinstvu, nas pet sestara. Dok nas zdravlje služi, mi ćemo da radimo i da trajemo – kažu sestre Zarić, o kojima njihove komšije i mještani Mrtvice imaju samo riječi hvale.
Još jedan zanimljiv detalj, jeste taj da ove sestre od majčine smrti 2007. godine ne gledaju TV, prenosi Blic.
Majka Spasenija poživjela im je skoro do stote godine. Umrla je 2007. i nedostajalo joj je samo četiri mjeseca da napuni stotu. Od majčine smrti, kažu, nose crninu, ne gledaju televizijski program, ne slušaju radio. Nemaju one vremena za takav luksuz. Otac Jovo umro je u 92. godini.
