Kad se nalazila u sastavu srednjovjekovne bosanske države, Banja Luka je bila vojno uporište i privredno središte oblasti Donjih krajeva.
Početkom 15. vijeka pripada bosanskom plemiću i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i u to vrijeme se javlja i novi naziv – Banja Luka, koji je ostao do danas.
Filolozi smatraju da je Banja Luka dobila ime od pridjeva „banj“, tj. banov, koji potiče od avarske riječi „bajan“, što znači bogat, i imenice „luka“, koja znači zaravan, livada uz rijeku.
Banja Luka se prvi put spominje 1494. godine u povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.