Jugoslovenska Narodna Armija (JNA) je u sastavu obalske odbrane posjedovala sovjetski raketni sistem dugog dometa Obala-More tipa P- 5K Pyatyorka (NATO oznaka SS-N-3C Shaddock) tačnije njegovu mobilnu obalsku verziju nazvanu NATO kodnim nazivom SEPAL.
Mobilna varijanta izvedena je od postojeće palubne i podmorničke verzije koja je bila ugrađena na veći broj sovjetskih raketnih krstarica i podmornica. Shaddock je razvijen početkom 60-tih i do 80-tih doživio je desetak različitih podverzija.
Radi se o raketama koje su u SSSR-u i na zapadu bile klasifikovane kao nosači nuklearnih bojevih glava, dok ih je JNA posjedovala sa "običnim" konvencionalnim, jer smo kao nesvrstana država bili potpisnici zabrane o širenju nuklearnog oružja.
Za Sepal (Shaddock) šira javnost je saznala negdje sredinom 90-tih kada je poznati vojni komentator M. Lazanski pravio reportažu o vojnim manevrima ratne mornarice gdje je predstavljajući sistem BROM (Baterija Raketa Obala-More SS-N-2C), spomenuo i Shaddock, ali ga nažalost nije snimio. U stvari vidjelo se iz daljine jedno transportno sredstvo koje je na sebi imalo ogromnu "cijev" prekrivenu ceradom. Transporter-kamion MAZ je predstavljao ujedno i lanser.
Domet rakete je 450 km i sa ovim sredstvom mogli smo kontrolisati, a i gađati svaki cilj koji bi ušao u Jadransko more vec na Otrantskim vratima. Ako izuzmemo teški frontovski mobilni raketni sistem tipa LUNA (FROG-7) koji je bio u sastavu KoV JNA i imao domet 60 do 80 km ipak je Shaddock bio bez premca. Raketa je kombinovana radio i IC (infra crveno) vođena. Naime, po ispaljenju, raketa se navodi sa kopna (do horizonta) i na sredini putanje (oko 200 km iza horizonta) primjenjuje se sistem radio vođenja sa aviona ili helikoptera. U završnoj putanji raketa koristi IC navođenje.
Bojeva glava (konvencionalna) iznosi oko 620 kilograma razornog eksploziva i sa tom razornom moći u stanju je da potopi svaki veći brod klase krstarice ili čak nosač aviona. Nuklearna b/g iznosila je 1 kt. Kao što je sada Sunburn (SS-N-22); Shaddock je svojom pojavom 60-tih na zapadu predstavljao strah i trepet, pogotovu što su rakete na sovjetskim brodovima obično bile sa nuklearnim bojevim glavama. Sama raketa težila je preko 2 tone, imala je dužinu nešto veću od 10 metara, sa prečnikom od jednog metra i razmahom sklopivih krila (kao kod rakete STYX) oko 2 metra.
Koliko i kada je JNA nabavila ovih sredstava, nije poznato. Očigledno da je to i onda a i sada strogo čuvana vojna tajna.
