Ovaj praznik ustanovljen je u Jerusalimu krajem IV vijeka, za uspomenu na posljednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, i na posljednju nedjelju njegovog života.

Mnogi se pitaju zašto je Hristos u Jerusalim dojahao na magarcu i zašto su ga ljudi dočekali baš palminim grančicama. Iza ovoga krije se vrlo bitna simbolika! Simbolika magarca je mir, za razliku od konja, koji simboliše rat. Stoga ulazak Hristov u Jerusalim predstavlja dolazak Princa mira, ne dolazak Kralja - ratnog zavojevača.

Jevanđelisti bilježe da je Isus na kapijama grada dočekan sa cvijećem i listovima palme, koje su mu ljudi bacali pred noge. Shodno tome što palma ne uspijeva u svakoj klimi, narod na ovaj dan u crkvu nosi šimšir, tisu, grančice vrbe i masline. Među pravoslavcima Cvijeti važe za jedan od najradosnijih praznika. Bacanje haljina i palminog lišća pred nečije noge, predstavljalo je iskaz dubokog poštovanja i visoke počasti.

Narodni običaji i vjerovanja na Cvijeti

Po narodnom običajnom kalendaru, na Cvijeti dan počinje umivanjem vodom u kojoj su dan ranije, na Vrbicu, potopeljni cvjetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi.

Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvijećem.

Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cijeli dan šeta okićen cvijećem. Momci su pravili bukete i nosili ih djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje.

Stavlja se i vrbova grančica "za brz napredak", ponegdje dren "za zdravlje", a djevojke stavljaju i ljubičice.

U srpskoj istoriji, na ovaj dan, narod se uvijek okupljao u radosti, ali bez veselja.

U Takovu je na Cvijeti 1815. godine knez Miloš Obrenović pozvao Srbe na ustanak protiv Turaka riječima "Evo mene, a evo vama rata sa Turcima". Veoma mali broj porodica Cvijeti slavi kao krsnu slavu. Ponegdje se slavi kao zavjetina.

Na Cvijeti je, drugi put od početka Velikog posta, dozvoljeno jesti ribu. Vjernici u ponedjeljak ulaze u posljednju sedmicu Vaskršnjeg posta, nedjelju stradanja, smrti i vaskrsenja sina božjeg.

U šesnaestom i sedamnaestom vijeku, u zapadnoj Evropi su na Cvijeti spaljivane male ljudske figurine, koje su se zvale Jack-‘o’-Lent. Pravljene su od slame, da bi potom bile kamenovane ili iskidane na dijelove. Simbolika ovog običaja je osveta Judi Iksariotskom, koji je rimskim vojnicima prokazao Isusa. Neki istoričari smatraju da je ovo ritualni progon zime, i pozdrav proljeću. Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Cvijećem se rano ujutro, odn. vodom u kojoj je stajalo, umivaju ukućani kako bi bili rumeni i zdravi. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvijećem.

A ko prvi ubere cvijet na Cvijeti, vjeruje se da…

Vjeruje se da onaj ko prvi stigne i ubere cvijet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno vjeruje. Ranije je bio običaj u cijeloj Srbiji da na ovaj dan šetaju okićeni cvijećem. Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cvijeća napravi buket, u kome svaki cvijet ima svoje značenje i nosi ga djevojci. Po tome kojih cvjetova ima najviše djevojka razaznaje momkova osjećanja.

Od praznika Cvijeti do Duhova cvijeće se ne bere.