Pravoslavna crkva i vjernici sutra obilježavaju Mesne poklade, posljednji dan pred Vaskršnji post kada je dozvoljeno jesti meso.
Mesne poklade uvijek su u nedjelju, i to u drugoj sedmici pred veliki post, koja se naziva Mesopusna nedelja. Za njom dolazi Siropusna nedjelja, u kojoj obavezno treba jesti bijeli mrs (mliječni proizvodi), a koja se u nedjelju završava Bijelim pokladama, posljednjim danom mrsa pred strogi Vaskršnji post.
Običaji vezani za mesne poklade u našoj zemlji razlikuju se od mjesta do mjesta.
Iako post još uvijek nije počeo, meso se od sutra izbacuje iz upotrebe. Mliječni proizvodi se jedu još nedjelju dana i to je tzv. Siropusna nedjelja, a nakon nje počinje Uskršnji post.
Korijeni poklada su paganski, ali običaje je vremenom prihvatila hrišćanska crkva i prilagodila ih. Zapisi kažu da su se Mesne poklade slavile još u 6 vijeku.
Prema narodnim običajima, poklade su praznik koji uvijek okuplja sve članove porodice. Gozba bi trebalo da je bogata mesnim jelima, a na dan praznika valja pozvati i siromašne susjede i prijatelje, kako bi se "omrsili" tokom zajedničkog obreda i složno i u veselju ušli u post koji će trajati do Uskrsa.
Iako bi tada sve trebalo da bude veselo, ne prave se svadbe, vjeridbe ni kumstva, jer se vjeruje da takve veze neće dugo trajati. Iz istog razloga se ne uzimaju pozajmice, jer dug neće biti vraćen.
U nekim krajevima Srbije i danas se zadržao običaj maskiranja i to su uglavnom radili mladići i djevojke. Uz pjesmu bi išli od kuće do kuće, a domaćin "mačkare" časti jelom, pićem ili nekom drugom sitnicom. Takođe, poklade su vrijeme kada mlađi članovi porodice treba da "vode glavnu riječ" - tada se zbijaju šale, organizuju se igranke i svi se zabavljaju.
U seoskim krajevima pokladni dan obavezno se završava velikom vatrom na glavnom trgu oko koje se okupljaju svi, pa uz šalu i dobro raspoloženje, tjeraju strah i zajedno ulaze u novi dan.
