Na ovim prostorima vekovima su se preplitale različite civilizacije, kulture i religije. I narodi koji su se davno izgubili u hodnicima istorije utisnuli su svoje tragove, koji tu i tamo izrone iz prošlosti u vidu arheoloških nalaza.
Od davnina su se na Balkanu čuli i različiti jezici, nastajali su i nestajali. A jezik je "živ" i podložan uticaju društvenih pojava, pa se tako dešava da neke riječi iščeznu ili budu zamenjene drugima.
Prostor koji naseljavamo možda je mali kada se posmatra na mapi svijeta, ali je velika, bogata riznica različitih kultura, važna interkontinentalna raskrsnica i mjesto vječnih susreta istoka i zapada, sjevera i juga. Iz tih razloga, u srpskom jeziku danas se koriste i mnoge riječi koje mu ne pripadaju, a koje smo vremenom prisvojili jer za njih nismo mogli da nađemo odgovarajući domaći pojam.
Dugotrajna turska vladavina na teritoriji Balkana ostavila je posljedice u svim ovdašnjim jezicima, pa tako danas u našem rječniku postoji oko 3.000 turcizama. Međutim, ima i slovenskih riječi koje su ušle u turski. Ta brojka jeste mala, ali ne i zanemarljiva, kažu lingvisti.
Teško je odrediti iz kojeg tačno jezika potiču turski slovenizmi. Sa ovih prostora Turci su usvojili, na primjer, četu ("çete"), a među slovenskim riječima koje se mogu čuti u Maloj Aziji su i kralj ("kral"), kraljica ("kraliçe"), višnje ("vişne"), mazut, taljige, šapka, kosa (kao alat).
Za plug kažu "puluk". Iako je raširena teorija da je ova riječ preuzeta iz njemačkog jezika, njeno porijeklo je, međutim, staroslovensko – plugъ. Naši preci, Stari Sloveni, bili su ratari i stočari, pa im je bilo i te kako poznato ovo oruđe za obradu zemlje.
Interesantan je podatak da je u diplomatskom svijetu Osmanskog carstva srpski jezik igrao značajnu ulogu. To potvrđuju i turski izvori, koji svjedoče da se na tamošnjem dvoru u 15. i 16. vijeku učio srpski. U biblioteci džamije Sulejmanije postoji iz tog vremena četvorojezični udžbenik za učenje stranih jezika: arapskog, persijskog, grčkog i – srpskog, štivo namijenjeno prinčevima i onima koji su se spremali za državne funkcije.
Gotovo sa sigurnošću se može reći da u turskom jeziku postoji jedna riječ koja dolazi iz srpskog, a to je – Božić.
"Turci su preuzeli ovu riječ od nas, i izgovaraju je Bodžuk. Oni imaju svoju riječ za Božić – Noel – koja se znatno češće koristi, ali im značenje nije isto. Naime, Noel je Božić 25. decembra, dok se riječ Božić koristi baš za rođenje Hrista 7. januara", objasnila je jednom prilikom dr Marija Đinđić, viši naučni saradnik Instituta za srpski jezik SANU, koja je sastavila veliki tursko-srpski rječnik sa više od 51.000 riječi, piše "Žena Blic".
