Većina novopečenih roditelja čula je rečenicu - spusti bebu na spavanje dok je pospana, ali još budna. Ipak, u praksi je to nešto malo drugačije i nekim roditeljima takav princip ne odgovara. Čim bebu spuste u krevetić, ona počne da plače. Pa, zašto je to tako?
Istraživači i medicinski radnici su intervjuu za Kidspot objasnili da svaka porodica ima svoja pravila, a bebin prirodni temperament, starosno doba i način ishrane su među mnogim faktorima koji utiču na njen san. Bebe često mijenjaju svoje obrasce spavanja iz nedjelju u nedjelju ili mjeseca u mjesec i može proći neko vrijeme dok se ne nauče samostalno da spavaju.
Bebina okolina takođe utiče na njen san - braća i sestre, buka, aktivnosti tog dana i stres mogu igrati značajnu ulogu. Zauzvrat, porodične okolnosti mogu uticati na to kako se percipira bebin ritam spavanja.
Potrebno je razumjevanje
Spavanje se događa u ciklusima. Idemo u krevet budni, padamo u lagani san, a zatim u duboki san, a ona opet budno stanje i tako dalje. Za odrasle, jedan od ovih ciklusa traje oko 90 minuta. Za bebe i djecu, to je, otprilike, upola kraće.
Svaki put kad uđemo u ciklus laganog sna, možemo nakratko da se probudimo, ali s obzirom na to da smo odrasli i te smo vještine usavršili odavno, vratimo se relativno jednostavno i utonemo u novi ciklus. Beba, pak, mora da nauči da poveže cikluse spavanja kako bi duže i mirnije spavala.
U prvih šest mjeseci bebe se relativno često bude tokom noći kako bi jele i dobile dovoljno hranjivih materija za rast. Nakon prvih nekoliko meseci života, uspavljivanje će uključivati asocijacije, neke poznate i ustaljene obrasce koji se ponavljaju u vrijeme odlaska na spavanje, a bebu bi mogle pripremiti za miran san.
To može da bude večernje kupanje, maženje s roditeljima ili tiha muzika.
