Svaka avio-kompanija ima poseban dizajn, ali većina aviona je skoro uvijek bijela. To može značiti da kompanije imaju slične šablone i da im avioni izgledaju slično kao jaje jajetu sa jedinom razlikom u dijelovima aviona koji su ofarbani nekom drugom bojom. Međutim, većina aviona je ipak buhele boje. Zbog čega je to tako?
Bijela boja štedi novac
Boja na avionu dodaje ukupnoj težini aviona od 272 do 544 kilograma u zavisnosti od modela aviona. Težina, naravno, povećava potrošnju goriva koju avion sagorijeva što je slično prevozu čak osam dodatnih putnika. Uklanjanje ove nepotrebne težine čini letove jeftinijim, a manja potrošnja goriva znači i manje zagađenje.
Bijela boja ne blijedi tako brzo kao druge boje, što znači da se avion mora rjeđe farbati.
Za farbanje letjelice Boeing 747 potroši se oko 545,53 litara farbe, dok farbanje aviona tipa Boeing 767 iziskuje oko 409,15 litara boje. Preračunato u novac farbanje komercijalnog aviona može koštati od 50.000 do 200.000 dolara.
Naravno, postoji i prednost bijelih aviona kada je riječ o promjeni vlasništva. Mnoge avio-kompanije i iznajmljivači prodaju ili iznajmljuju svoje avione drugim prevoznicima, a držeći ih bijelim jeftinije je promijeniti dizajn odnosno prilagoditi ga novoj avio-kompaniji.
Bijela boja čini avion hladnijim
Ovaj razlog je nadamo se dovoljnio jasan. Kao što se ljeti nosi svjetlija garderoba kako bi se manje upila toplota, tako i bijeli avioni manje upijaju toplote prilikom ljeta na velikim visinama. Farbanje aviona u bijelo pomaže da se reflektuje sunčeva svjetlost i smanji količina energije koja je potrebna da bi avion bio udoban. Modernim avionima koji su napravljeni od kompozitnih materijala potrebna je još veća zaštita od sunca jer mogu biti oštećeni UV zračenjem, što je još jedan razlog zašto se koristi bijela boja.
Najbolji primjer je Konkord. Iako je davno povučen iz upotrebe ovaj avion je dostizao brzinu od dva maha. Bio je obojen visoko refletujućom bijelom bojom kako bi izdržao toplotu koju proizvodi tokom nadzvučnog leta. I nos i prednje ivice ovog britansko-francuskog aviona sa delta krilima mogli bi da dostignu temperaturu do 127°C.
Međutim, tokom dvije nedjelje 1996. godine Konkord kompanije Air France je bio obojen prilično drugačije, u pretežno plavoj boji, kao dio reklamnog ugovora sa kompanijom Pepsi. Pošto ova boja nije imala reflektivne kvalitete originalne bijele boje letjelica je mogla da krstari brzinom od dva maha samo 20 minuta. Da je letjela duže avion bi rizikovao da se pregrije.
Bezbjednost i održavanje aviona
Ako ostavimo po strani ekonomičnost i funkcionalnost, bijeli avioni su lakši za održavanje jer je tehničarima mnogo jednostavnije da uoče bilo kakvu štetu. Ovo omogućava da se curenje ulja, pukotine i drugi kvarovi odmah uoče i poprave. Farbanje aviona u bijelo takođe pomaže da se izbjegnu udari ptica omogućavajući im da vide letjelicu i izbjegnu sudar, prenosi B92.
Bojenje u aviona u tamnije boje učinilo bi da se on stopi sa zemljom i smanjilo bi sposobnost ptice da ga vidi. Isto se može reći i za potragu i spasavanje zato što bijeli trup pomaže spasiocima mnogo lakše da uoče mjesto nesreće.
Šareni izuzeci
Postoje, naravno, izuzeci od pravila. Kompanija Air New Zealand je neke svoje avione ofarbala u crno kao dio marketinškog partnerstva sa Turističkom organizacijom Novog Zelanda vrijednog 13,3 miliona dolara. Nedavno je ušao u istoriju isporukom prvog potpuno crnog mlaznog aviona Erbas A321neo sa brendom Star Alliance.
Isto tako niskobudžetni prevoznici često favorizuju šarene palete boja. Takav primjer je easyJet, iako je njegov potpuno narandžasti mlaznjak bio jednokratne namjene. U međuvremenu, ne-bijeli dizajni su standard za PLAY, Southwest Airlines, Spirit Airlines, Wizz Air i nekadašnji islandski Wow Air.
(Foto: Pixabay)
