Noć veštica ili "Halloween", poznata i kao Noć svih svetih, proslava je koja se u mnogim zemljama obilježava 31. oktobra, uoči praznika Svi sveti.
Svoje korijene Noć vještica vuče još od antičke keltske svetkovine Saunj posvećene istoimenom paganskom božanstvu.
Oni su vjerovali da se te noći duhovi mrtvih vraćaju na zemlju i izazivaju probleme te uništavali usjeve. Kako bi ih odobrovoljili, vjeruje se, oni su se maskirani okupljali oko lomače i pronosili žrtve.
Rimljani su ovu noć smatrali zimskim mračnim periodom godine. Oni su u ovoj noći gasili vatre u ognjištima i vjerovali da mrtvi dolaze na ovaj svijet pa su različito povrće, koje su prethodno izdubili, ostavljali na svojim kućnim vratima kako bi otjerali umrle.
Izdubljena bundeva i legenda o Džek-o-’Lanternu
Običaj dubljenja bundeva zasniva se na irskoj legendi o kovaču Džeku, poznatom po njegovoj domišljatosti, ali i škrtosti.
Jedna od priča govori kako je prevario Đavola tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se Đavo pretvorio u novčić kako bi platio piće, Džek ga je brzo stavio u džep u kojem je bio krst, zbog kojeg se Đavo više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Džeku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Džek ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario Đavola tako što ga je zamolio da mu doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao krst, tako da ga Đavo ponovno nije mogao dohvatiti.
Kada je Džek umro, nije bio primljen zbog svog grešnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je Đavo i poslao nazad u mrak, a da ga se riješi dao mu je komad uglja. Džek je u džepu imao repu, koju je izdubio i stavio u nju ugalj i od tada Džek, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Džek O’Lantern (Džek Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
"Noć vještica" nema veze sa pravoslavljem
"Noć vještica“ se sve češće obilježava i kod nas a stručnjaci poručuju da to nema veze sa napim običajima, tradicijom ali nipravosvaljem.
I Vladika Nikolaj Velimirović govorio je o ovom fenomenu.
"Jasno je da mi, Pravoslovni Hrišćani ne možemo i ne smijemo učestvovati u ovakvoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila 'samo' zabava za djecu), jer to direktno predstavlja odricanje od našeg Gospoda i naše svete Pravoslavne vjere. Jer, ako pristanemo da svoju djecu 'maskiramo' i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši (treats) koje budu dobili neće predstavljati bezazleni poklon djeci, već prinos samome đavolu. Podsjetimo se samo da su naši preci, Hrišćani iz najranijih vijekova, prije birali tjelesnu smrt u najgorim mukama nego što bi pristali da prinesu žrtvu idolima i time se odreknu Hrista Boga našeg, koji nam je zapovidio: 'Nemoj imati drugih bogova osim Mene'“, govorio je Vladika Nikolaj.
Vladika Nikolaj savjetuje da zato, umjesto da "ugasimo vatru na domaćem ognjištu“, toga dana upalimo kandilo pred slavskom ikonom, pomolimo se Gospodu, "da nam poda hrabrosti da budemo i ostanemo drugačiji, da nas obdari snagom da ustrajemo na Njegovom putu i da nas izbavi od Lukavoga".
