Evropljani su znali da cimet dolazi iz egipatskih trgovinskih luka, no njegovo im porijeklo nije bilo poznato jer su Arapi čuvali svoj monopol nad trgovinom cimetom i ispredali priče o njemu kako bi zavarali trag svojoj trgovini. Tako se vjerovalo da se cimet mrežama vadi na izvoru Nila, da štapiće cimeta sakupljaju mitske ptice cinamologusi, da se cimet bere u dubokim kanjonima koje čuvaju čudovišne zmije itd.

Početak prekookeanskih istraživanja velikim dijelom je bio motivisan željom za širenjem trgovine začinima.

U vrijeme Kolumbovih ekspedicija cimet je bio na vrhuncu potražnje. Nakon brojnih bezuspješnih potraga cimet su konačno pronašli Portugalci 1518. godine, a do 1800. godine više nije imao status rijetkog luksuza.

Slatkasta mirođija opojnog mirisa dobija se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje stotine vrsta cimeta, ali najpopularniji su cejlonski, koji se smatra pravim cimetom, te kineski. I cejlonski (Cinnamonum zeylanicum) i kineski cimet, koji još nazivamo kasija (Cinnamonum cassia) pripadaju istoj porodici lovorovki, zajedno s lovorovim listom i avokadom.

Cimetu su se od davnina pripisivala magična svojstva, koristio se za pripremu ljubavnog napitka, a primjenjivao se i u ljekovite svrhe. Doktori u starom Rimu propisivali su ga za liječenje prehlade, u obliku vrućih žestokih alkoholnih pića u koja su umakali štapiće cimeta.

Ljekovita svojstva

Korišten vijekovima, cimet se tradicionalno pokazao korisnim u liječenju mnogih tegoba, kao što su artritis, grip i prehlada te probavne smetnje i menstrualne tegobe. Danas moderna nauka otkriva sve više njegovih nevjerovatnih, za zdravlje korisnih svojstava, uključujući blokiranje upala i rasta bakterija kao i pomoć pri regulaciji šećera u krvi.

Cimet obiluje prehrambenim vlaknima, manganom, kalcijumom i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezijum, selen, cink te vitamin C i K. Tako cimet djeluje blagotvorno na probavni sistem stimulišući peristaltiku crijeva te samim tim smanjuje nadutost i bolne grčeve. Takođe se odlikuje antibakterijskim i antimikotičkim djelovanjem, a pokazalo se i da povoljno djeluje na nivo masti i holesterola, ali i šećera u krvi, zbog čega se posebno preporučuje dijabetičarima.

Iako je dostupan tokom cijele godine, mirisan i slatkast, cimet je savršen začin upravo u zimskim mjesecima. Naime, tradicionalna kineska medicina posebno cijeni cimet zbog njegovog učinka na zagrijavanje tijela.

Cimet se najčešće dodaje napicima, desertima, voćnim jelima i kolačima, posebno onima od jabuke. Odlično nadopunjuje ukus zobene kaše, slatkog krompira, mrkve i zimske bundeve, ali i mesnim jelima od jagnjetine, piletine i mljevenog mesa. Na primjer, u marokanskoj i grčkoj kuhinji cimet se od davnina koristi kao osnovni začin za piletinu i govedinu, a kuhinja Bliskog istoka obično sljubljuje jagnjetinu i cimet. Često se dodaje kafi, a za instant zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuvanom vinu ili drugim jačim alkoholnim pićima koja se piju topla ili vruća.

Cimet je dostupan u obliku praha i u štapićima. Štapiće možete čuvati duže, ali u prahu ima intenzivniju aromu.

(nezavisne.com)