Da li je prejedanje tokom praznika štetno po zdravlje?

Svima nam je poznat taj osjećaj prejedanja - trenutak kada se u jednom trenutku osjećamo prijatno i zadovoljno, a u sljedećem neprijatno siti. Pored te fizičke nelagodnosti, kod mnogih se javlja i osjećaj krivice zbog toga što su pojeli više nego što su željeli ili očekivali.

Republika Srpska

Vujičić: Bošnjaci odbacuju sve iz istorije u vezi sa Srbima

Fizički i psihološki pritisak prazničnih obroka može biti veoma izazovan. Ipak, dijetetičarka Brin Bider, predavač na Univerzitetu u Majamiju, navodi da naše tijelo zna šta da radi sa tom dodatnom hranom i pićem i da naše opšte zdravlje i blagostanje definiše mnogo više faktora od nekoliko dana uživanja u hrani.

U stvari, iskustvo jedenja i dijeljenja hrane igra i veoma važnu ulogu u stvaranju trajnih, pozitivnih uspomena na prazničnu sezonu.

Zato nam razumijevanje načina kako funkcioniše proces varenja, može pomoći da se poslije obilnog obroka osjećamo malo manje stresno.

Usporavanje varenja

Hrana se sastoji od tri glavna makronutrijenta: ugljenih hidrata, proteina i masti. Naš gastrointestinalni trakt koristi i mehaničke i hemijske procese da razgradi ove hranljive materije u njihov najjednostavniji oblik kako bi mogli da se apsorbuju i koriste za energiju, popravku i obavljanje bioloških funkcija.

Region

Pijan se zakucao u stub, pa otišao kući da spava

Kada se nađemo pred obilnom slavskom večerom, sigurno ćemo pojesti više svih makronutrijenata nego obično, u kraćem vremenskom periodu. Većoj količini hrane biće potrebno malo više vremena za varenje, što znači da će se sporije kretati kroz naš gastrointestinalni trakt.

Proteini i masti se takođe prirodno duže razgrađuju. Dok hrana bogatija ugljenim hidratima, daje brz nalet energije, dodavanje više hrane bogate proteinima i mastima, poput jaja ili mesa, obezbjeđuje energiju koja duže traje.

U ovom slučaju, sporiji proces varenja zapravo može biti koristan za stabilnu energiju i kontrolu apetita.

Fizička nelagodnost

Naš sistem za varenje će nastaviti da radi bez obzira na to koliko je obrok veliki. Umjesto toga, pitanje je koliko će dugo trajati varenje i da li to može da izazove neku privremenu nelagodnost usput.

Kada jedemo, naš želudac se rasteže kako bi primio hranu koju unosimo. Dok želudac radi na tome da sadržaj hrane prosljedi u tanko crijevo, postoji povećana vjerovatnoća gorušice - povratnog toka kiselog sadržaja želuca koji može izazvati osjećaj pečenja u grudima ili kiselkast ukus u ustima.

Hronika

Velika akcija SIPA-e na području Bihaća, uhapšeno šest osoba

Višak hrane takođe može dovesti do bolova u stomaku, mučnine, gasova i nadimanja, kao i opšteg osjećaja tromosti.

Čak i prije prvog zalogaja, naše tijelo počinje da se priprema za varenje. Prvi pogled i miris hrane povećavaju proizvodnju pljuvačke i želudačne kiseline u našem tijelu u očekivanju onoga što slijedi.

Kada je opterećenje veće nego obično, tijelo privremeno troši više energije da bi podstaklo proces varenja, kako na razgradnju makronutrijenata, tako i na apsorpciju tog goriva za kasniju upotrebu. Kao rezultat toga, tipično je da se osjećamo umorno i tromo poslije obilnog obroka.

Kako bismo smanjili fizičku nelagodnost tokom varenja, trebalo bi da budemo u uspravnom položaju poslije obroka. Ležanje može biti primamljivo, ali može da poveća bol u stomaku i rizik od gorušice.

Treba da damo našem tijelu vremena i da pustimo da gravitacija radi u našu korist, tako što ćemo ostati u uspravnom položaju najmanje dva do tri sata poslije jela.

Šetnja od 10 do 15 minuta takođe može biti korisna za proces varenja, jer će povećati kontrakcije želuca i ukupan protok krvi u gastrointestinalnom traktu. Ovo zauzvrat može efikasnije pomjeriti hranu iz želuca u tanko crijevo.

Svijet

Amerikanci poslali globalno upozorenje

Prevazilaženje krivice zbog prejedanja

Jedan dan uživanja samo po sebi neće izazvati trajno povećanje tjelesne težine ili trajne promjene u našem fizičkom zdravlju. Ali ponavljajući obrasci krivice zbog hrane mogu vremenom dovesti do nezdravog odnosa prema hrani.

Pored varenja, način na koji razmišljamo i govorimo o hrani može biti podjednako važan kao i to kako se osjećamo poslije jela. Hrana nema moralnu vrijednost, a ipak je lako upasti u naviku da se hrana etiketira kao "dobra" ili "loša". Ovaj način razmišljanja se često pojavljuje tokom praznika.

Vrlo često čujemo sebe ili druge kako kažu: "Bio sam dobar čitav dan, pa mogu da jedem više večeras" ili "Prekršiću pravila i poješću i tortu". Način na koji govorimo o hrani direktno oblikuje kako se osjećamo u vezi sa njom i prema sebi.

Hrana takođe može donijeti pozitivne emocije i lijepe uspomene. Kada naše tijelo prepozna jaku emociju povezanu sa mirisom hrane, emocionalni centar našeg mozga - amigdala - alarmira dio mozga koji formira i čuva dugoročna sjećanja, naš hipokampus. Ovo objašnjava zašto nas miris bakine pite vraća u djetinjstvo.

Stil

Najčešća greška u šminkanju zbog koje izgledate starije

Zato, savjetuje Biderova, tokom predstojeće sezone slava i praznika, trebalo bi manje da brojimo kalorije, a više društvo, smijeh i mirise i ukuse koji ove tradicije čine posebnim.

- Jedite hranu koja vam donosi utjehu i povezanost, hranite više od samog svog tijela - poručuje nutricionistkinja.