Djeca koja su prisustvovala tragediji moraju da nastave da žive i izbore se sa stresom. Na koji način, pitaju se mnogi. Stručnjaci kažu, prije svega uz iskren razgovor.
"Onoliko koliko je moguće, da što prije uz sve ove razgovore o kojima govorimo, uz svu podršku koja će biti pružena da se što prije normalizuje situacija i da djeca uđu u rutinu, to je najveća pomoć i podrška djeci“, kaže ministar prosvete Srbije Snežana Vuković.
Treba ipak imati na umu da se svaka tuga i bol moraju otugovati. Svako dijete uradiće to na različit način. Neki će to pregurati brže dok će kod nekih biti posljedica. Držati se savjeta stučnih ljudi, svakako je jedan od glavnih segmenata.
"Nije sramota otići kod psihologa, nisi ti frajer ako uradiš ovako nešto. Ne, ti si frajer ako shvatiš da sa tobom nešto nije u redu i odeš da porpičaš sa nekim. Onaj ko osjeća potrebu da razgovara ponovo će se od ponedjeljka angažovati grupe u Institutu za mentalno zdravlje, na klinici za psihijatirju i na klinici za dječiju neuropsihijatriju“, kaže ministar zdravlja u Vladi Srbije Danica Grujičić.
Jedan razgovor neće sve riješiti. Psihoterapija je proces koji traje. To roditelji treba da znaju, kažu psiholozi.
"Da ne očekuju da će odlaskom kod psihologa dobiti neke odgovore. Da je to kao da se pritisne magično dugme. Uloga psihologa je da pomogne djetetu da nađe snage u sebi i da nekako izađe sa što manje ožiljaka iz ovoga“, poručuju klinički psiholog Branka Kordić.
Ožiljke će, saglasni su, u ovom slučaju imati cjelokupno društvo. Zbog toga će i njegovo liječenje biti proces koji će zahtijevati puno vremena.