Može da traje mjesecima, ponekad i godinama, crpi energiju i snagu zbog čega se radne sposobnosti oboljele osobe znatno smanjuju.

Oboljela osoba nije svjesna od čega pati, često problem ne prepoznaje ni okolina, pa je optužuju da je “lijenja i da neće da radi”. Ni medicini nije lako da otkrije uzroke koji mogu biti najrazličitiji.

Ozbiljno oboljenje kome se ne pridaje značaja

Dr Branislav Milovanović, neurokardiolog i upravnik Interne klinike KBC “Bežanijska kosa” ističe i da problem ponekada predstavljaju njegove kolege koje ne pridaju značaj ili pogrešno dijagnostikuju. Tako je jedan od njegovih pacijenata imao 23 dijagnoze prije nego što mu je otkriven sindrom hroničnog umora.

"Sindrom hroničnog umora je ozbiljno oboljenje i veliki problem u svijetu, a vrlo je moguće da imamo epidemiju. Primjera radi, u SAD imate dva i po miliona dijagnostikovanih slučajeva sindroma hroničnog umora, a smatra se da je to tek 10 odsto pravog broja", ističe dr Milovanović.

Prema njegovim riječima, brojni sindromi mogu da ukažu na ovo stanje.

"Obično je prvi sindrom zamaranje, ali onda može da dođe do problema sa štitnom žlijezdom, pa do skakanja šećera. Osim toga, dolazi do aritmija i miokarditisa. Kod žena može doći do policističnih jajnika i drugih ginekoloških problema. Autonomni nervni sistem je prvi koji je na udaru", objašnjava Milovanović.

Najčešći uzrok je, kako kaže, akutna ili hronična infekcija.

"Zanimljivo je da se uglavnom traže bakterije i kada se ne pronađu, ne traži se dalje. Međutim, ne razmišlja se o virusima, koji su glavni problem – Epštajn-Bar virus, citomegalovirus, varičela zoster i herpes virusi. Uz te viruse, koji su najčešći uzrok, imamo i hlamidije, mikoplazme i borelije", navodi upravnik Interne klinike KBC “Bežanijska kosa”.

Liječenje zavisi od tačnog definisanja uzročnika – ukoliko je bakterijska infekcija daju se antibiotici, ako su virusi onda se moraju davati antioksidansi, piše RTS.