Novo naučno istraživanje pokazalo je da mladi ljudi sa anksioznošću imaju tendenciju da hodaju na način koji podsjeća na starije ljude, nudeći potencijalno vredan dijagnostički alat koji bi mogao da pomogne u budućem liječenju mentalnih bolesti.

Nije bitan vaš balans, već vaš hod

Činjenica da se anksioznost može javiti u ljudskim pokretima vjerovatno je poznata od kada čovječanstvo ima koncept ovog stanja. Mnogi ljudi čak dijagnostikuju mentalno zdravlje svojih ljubimaca praćenjem njihovog kretanja. Pouzdana tehnika koja može da igra ulogu u psihološkim procjenama i tretmanima je druga stvar, a to je ono što je grupa studenata prvobitno tražila na Univerzitetu Klarkson. Prema pisanju lista, prethodne studije su otkrile obrasce u hodu ljudi koji su prijavili osjećaj anksioznosti.

"Svrha ove studije bila je da identifikuje pojedince koji su otkrili da se osjećaju anksiozno koristeći kombinaciju hoda i loše ravnoteže", pišu autori, izvještava "IFL Science".

Morali su da hodaju dva minuta duž zakrivljene staze preko čvrstog i sunđerastog tla, noseći devet senzora mobilnosti.

Senzori su pružili obilje informacija o kretanju ispitanika. Najkorisnije od ovih karakteristika u predviđanju anksioznosti je da je sve povezano sa hodom ljudi, a ne sa testom ravnoteže. Ovo je uključivalo uglove pod kojima su se anksiozni ljudi okretali i pravili pokrete od vrata do strane, od onih ljudi koji su se osjećali samopouzdano i mentalno jako.

Moždani udar uključuje nekoliko faktora 

Kombinovanje niza mjera omogućilo je autorima da sa 75 odsto preciznosti predvide ko od ispitanika pati od anksioznosti. Iako je većina učesnika bila mlada i relativno fizički zdrava, njihovi pokreti su ličili na pokrete starijih koji se plaše pada u hodu.

To je dovelo do poteškoća u okretanju i stalnom okretanju s jedne strane na drugu u potrazi za prijetnjama. Takve mjere testiranja mogu izgledati suvišne - za razliku od kućnim ljubimaca, ljudi se jednostavno mogu pitati da li se osjećaju anksiozno.

Međutim, primjećuje da na samoprijavljivanje "mogu da utuču kultura pojedinca i rodne razlike". Posebno, stigma prema mentalnim bolestima spriječava mnoge ljude da traže liječenje kada je vjerovatno da će imati koristi.

Kao i kod depresije, lako čitljive objektivne mjere za anksioznost mogu biti transformativne za mnoge pojedince. Ako bi, kao što je vjerovatno, široka primjena ovih mjera smanjila stigmu, to bi takođe moglo imati duboke društvene efekte. Postignuta preciznost mogla bi biti nedovoljna da posmatranja hodanja postanu standardni test anksioznosti.

Zaista, ovo predstavlja impresivan prvi pokušaj sa 88 učesnika, a članovi tima pokušavaju da ga nadograde većim uzorcima, prenosi B92.