Sigurno ste već čuli kako je spavanje vrlo bitno za ljepotu i zdravlje, ali je jednako važno i to koliko spavate, te kada odlazite u krevet.
Vještinu odlaska u krevet na vrijeme, učimo od djetinjstva – svi roditelji znaju da, odlazeći u krevet po rasporedu, djeca poboljšavaju svoje zdravlje. Čudno je da kad djeca odrastu, nemilosrdno se odreknu te navike. Pitamo se zašto? Kada i zašto odrasli odlučuju da nemaju potrebu za odlaskom u krevet uvijek u isto vrijeme? Gubi li spavanje s godinama svoje značenje? Ili su ljudi uporni u ignoriranju signala koje šalje njihovo tijelo, kao što su zijevanje i kapci koji se sklapaju?
Jasno je da, ako imate nesanicu, ne možete zaspati samo tako, ali ako možete i želite, zašto ne spavati? Um je nerazumljiv. Mnogi ljudi misle da se nagomilani umor može kompenzirati u bilo kojem trenutku. Danas ćemo raditi (ili se zabavljati), a sutra ćemo odspavati. Ali to ne ide tako. Redovno vrijeme spavanja nije samo ugodna navika, već i ozbiljan posao za budućnost, koji štiti tijelo od bolesti i psihičkih poremećaja.
Dobra je vijest da ljudsko tijelo voli živjeti u stabilnom ritmu i ako se možete prisiliti da odete u krevet i probudite se u isto vrijeme, vaše će se tijelo ubrzo naviknuti na takav raspored. Razmatraju se i vikendi – ako spavate dva ili tri sata duže u nedjelju, bit će teže smiriti se navečer. To ne znači da je potrebno hitno nametnuti strog režim – spavati od 22 sata do šest ili sedam ujutro – iako je to upravo ono što rade zdravstveni radnici te preporučuju upravo takav pristup. Da biste razvili naviku, počnite postupno, na primjer, da u krevet idete ne kasnije od 22.30. Napredni spavači reći će da je ovo prekasno, ali izbor je vaš.