Globalno zagrijavanje predstavlja ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje na mnogo načina, a kako temperature budu rasle, problemi će postajati sve ozbiljniji.
Postoje brojne studije koje na to upozoravaju, među kojima i redovni godišnji izvještaj Lancet Countdown on Health and Climate Change.
Direktne posljedice na zdravlje
Klimatske promjene mogu imati direktne posljedice na ljudsko zdravlje. Na primjer, ekstremne vremenske prilike, kao što su toplotni talasi, oluje i poplave, mogu uzrokovati brojne povrede, bolesti i smrti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), toplotni talasi spadaju među najopasnije prirodne prijetnje iako njihove posljedice nisu uvijek očigledne.
Među opasnostima su i "zombi virusi".
Oslobađanje "zombi virusa" iz vječnog leda
Treba adresirati i problem otapanja permafrosta, koji su aktualizuju neka novija istraživanja.
Naime, posljednjih nekoliko decenija sprovedeno je više studija koje su pokazale da otapanje zaleđenih arktičkih područja uzrokovano klimatskim promjenama može osloboditi drevne mikroorganizme koji su desetinama hiljada godina bili zamrznuti u vječnom ledu, uključujući viruse, bakterije i neke višestanične organizme.
Permafrost prekriva petinu sjeverne hemisfere u područjima koja uključuju arktičku tundru i borealne šume Aljaske, Kanade i Rusije.
Djeluje kao svojevrsna vremenska kapsula budući da čuva drevne mikroorganizme i mumificirane ostatke brojnih izumrlih životinja, poput špiljskog lava, mamuta i vunastog nosoroga, ali i nekih ljudi.
Permafrost je dobar konzervator jer je hladan, u njemu nema kiseonika te kroz njega ne prodire svjetlost.
Ali Arktik se zagrijava oko četiri puta brže od ostatka planete tako da posljednjih godina gornji sloj vječnog leda u njemu povremeno nestaje na velikim površinama.
"Zombi virusi" su veća prijetnja nego što se stiče utisak
Naučnici se uglavnom slažu da opasnost koju predstavljaju mikroorganizmi oslobođeni iz permafrosta nije velika jer se radi o relativno malom broju uzoraka koji se nalaze u izolovanim područjima rijetke naseljenosti.
Ali u jednoj novijoj studiji, objavljenoj u časopisu Viruses, međunarodni tim istraživača iz Rusije, Njemačke i Francuske upozorio je da je rizik da čestice drevnih virusa ostanu zarazne potcijenjen i da bi njihovo oslobađanje moglo ponovo oživjeti neke bolesti koje su bile zarobljene u ledu od praistorije.
Autori studije podsjećaju da otapanje permafrosta omogućava razgradnju organskih materija u njemu, pri čemu nastaju staklenički gasovi ugljen-dioksid i metan, čime se globalno zagrijavanje dodatno pojačava. Drugim riječima, pokreće se povratna sprega, odnosno začarani krug zagrijavanja.
Dio tih organskih materija sačinjavaju mikrobi (prokarioti, jednostanični eukarioti), kao i virusi koji su ostali neaktivni od praistorije.
Tim ističe da je do sada objavljeno malo studija o tim mikroorganizmima, čime se stvara krivi utisak da su takve pojave rijetke i da "zombi virusi" nisu prijetnja javnom zdravlju.
Odmrznuti virusi uspješno su se aktivirali
Kako bi bolje procijenili stvarnu opasnost koju predstavlja otapanje permafrosta, autori su u novoj studiji analizirali 13 novih virusa izolovanih iz sedam uzoraka drevnog sibirskog leda i pokazali da oni spadaju u pet klasa koje prethodno nisu bile oživljene: pandoravirus, cedratvirus, megavirus i pacmanvirus, uz novi soj pithovirusa.
Voditelj studije Žan Mišel Klaveri, profesor emeritus medicine i genomike na Medicinskom fakultetu Univerziteta Aix-Marseille u Francuskoj, već godinama proučava viruse koji su zarobljeni u permafrostu.
Među njima je vrsta divovskih virusa, koju je prvi put otkrio 2003.
Njegovi napori da otkrije viruse zamrznute u permafrostu koji preživljavaju odmrzavanje djelimično su inspirirani timom ruskih naučnika koji su 2012. godine oživili divlji cvijet iz 30.000 godina starog sjemenskog tkiva pronađenog u vjeveričinoj jazbini.
Golemi Pithovirus sibericum
U studiji objavljenoj 2014. u časopisu PNAS Klaveri i njegovi saradnici opisali su pronalazak soja nazvanog Pithovirus sibericum, koji je toliko velik da se može vidjeti pod običnim svjetlosnim mikroskopom.
S dužinom od oko 1.5 mikrometara (μm), P. sibericum je više od sedam puta veći od modernog virusa koji inficira ljude, čije se dimenzije obično kreću od 20 do 200 nanometara. To ga čini vrlo prikladnim za istraživanja pod svjetlosnim mikroskopom.
Taj virus iz permafrosta, star 30.000 godina, ponovo je postao aktivan i zarazan kada je umetnut u kulturu jednostaničnih ameba.
Klaveri je iz sigurnosnih razloga odlučio proučavati ovaj virus jer nije opasan za ljude i životinje, već samo za amebe. Ali već i sama činjenica da je ostao aktivan i živ nakon toliko godina zabrinjava jer u permafrostu ima drugih virusa i mikroorganizama koji mogu biti zarazni za druge eukariote, uključujući životinje i ljude.
"Lakoća kojom su ti novi virusi izolovani sugeriše da zarazne čestice virusa specifične za mnoge druge netestirane eukariotske domaćine vjerovatno ostaju u izobilju u drevnom permafrostu", napisali su tada autori.
Mollivirus sibericum
Klaveri i njegovi saradnici izolovali su 2015. i drugu vrstu virusa, tzv. Mollivirus sibericum, koji je takođe inficirao amebe.
To je nešto veći, sferični virus promjera 500-600 nanometara (0.5-0.6 μm) s dvostrukom zavojnicom DNA. To je bio četvrti drevni virus odmrznut iz permafrosta, a pronađen je u uzorcima iskopanim 2003. godine.
Konačno, u ranije spomenutom, najnovijem istraživanju, objavljenom u časopisu Viruses, Klaveri i njegov tim pokazali su da svaki od 13 virusa izolovanih iz sedam uzoraka može zaraziti kulturu ameba.
Epidemiolog Nika Lazić kaže da brojni patogeni mikroorganizmi, poput virusa influence i poliovirusa, mogu preživjeti smrzavanje i potom odleđivanje.
"Za takve mikroorganizme ledene površine su rezervoari, a njihovo otapanje potencijalna je prijetnja za ljude", kaže Lazić.
Odmrznut virus ubojitog gripa iz 1918.
I jedno ranije istraživanje provedeno krajem 1990-ih ukazuje na to da postoji prijetnja infekcije ljudi. U njemu je švedski patolog dr Johan V. Hultin pronašao RNA virusa H1N1 iz 1918. u plućima pretile Inuitkinje (koju je tim nazvao Lusi), pokopane u masovnoj grobnici žrtava gripe u blizini zabačenog sela Brevig Mission na Aljasci.
Taj soj virusa, koji je uzrokovao španski grip koji je 1918. poharao cijeli svijet i odnio desetine miliona života, bio je toliko dobro očuvan da su naučnici uspjeli sekvencionisati cijeli njegov genom.
Ovo otkriće bilo je u to vrijeme vrlo važan korak u istraživanju raznih virusa, no istovremeno je pokazalo da iz vječnog leda vreba ozbiljna opasnost.
Virus velikih boginja u naučnici su 2004. otkrili nekoliko grobnih mjesta sa zamrznutim tijelima. Većina ukopa bila je pojedinačna i uključivala je samo jedno tijelo, ali jedan je grob sadržao pet smrznutih mumija - dvoje djece i troje odraslih - za koje se činilo da su pokopani nedugo nakon smrti.
Tim francuskih i ruskih naučnika u tim je mumijama, starim 300 godina, 2012. pronašao dijelove DNA velikih boginja.
Drevni virusi drevnih ljudi
Otapanjem permafrosta mogli bi se osloboditi ljudski virusi iz još dalje prošlosti. Na primjer, mikroorganizmi koji su inficirali rane ljude koji su naseljavali Arktik još uvijek mogu biti zamrznuti u tlu.
"Postoje naznake da su neandertalci i denisovci naseljavali sjeverni Sibir te da su bili pogođeni raznim virusnim bolestima, od kojih su neke nama poznate, poput malih boginja, a neke druge su možda u međuvremenu nestale", rekao je Klaveri.
"Činjenica da bi mogao postojati kontinuitet infekcije između nas i drevnih hominina je fascinantna - i mogla bi biti zabrinjavajuća", dodao je.
Širenje antraksa oslobođenog u Sibiru
Da prijetnja nije puko dizanje panike, govori i slučaj širenja antraksa u Sibiru 2015. godine, piše "Index.hr".
Bolest je odnijela život jednog 12-godišnjeg dječaka u udaljenom dijelu Sibira na poluostrvu Jamal, a infekcija je potvrđena kod još najmanje 20 ljudi.
Oko 100 sumnjivih slučajeva tada je hospitalisano. Od posljedica zaraze antraksom tada je u tom području uginulo više od 2.300 sobova.
Stručnjaci smatraju da je najvjerovatniji uzrok njihove smrti bio odmrzavanje permafrosta kojim su prethodno nepokretne spore Bacillus anthracis ušle u obližnju vodu i tlo, a zatim i u zalihe hrane.
