Hipertireoza je bolest štitne žlijezde kod koje dolazi do pretjerane proizvodnje i lučenja hormona T4 i T3.
Uzrok hipertireoze je, slično kao i kod hipotireoze, autoimuna bolest štitne žlijezde kod koje, zbog još uvijek nerazaašnjenih razloga, dolazi do stvaranja antitela na receptore za TSH u štitnoj žlijezdi (Thyroid receptor autoantibody, TRA) koji vezivanjem na sam receptor dovode do nekontrolisane stimulacije ćelija štitnjače (tireocita) koje su u hiperstimulisanom stanju sposobne da sintetišu i luče veliku količinu hormona.
Šta bi vam ljekar u četiri oka rekao o Hašimoto tireoiditisu?
Simptomi hipertireoze
Hipertireoza se češće javlja u dobi od 20-50 godina, a iz još uvijek nejasnih razloga se oko 7 puta češće javlja kod žena.
Hipertireozu karakteriše povišena vrijednost hormona štitne žlijezde, što gotovo bez izuzetka vodi do simptoma hipermetabolizma, što podrazumijeva ubrzan rad srca, anksioznost, tremor, nesanicu, gubitak tjelesne težine, ubrzanu probavu, ubrzane cikluse kod žena generativne dobi, a paradoksalno, može dovesti i do umora, najvjerovatnije zbog iscrpljivanja energetskih rezervi organizma.
S obzirom na sve navedene simptome, pacijentima u većini slučajeva vrlo brzo postaje izrazito teško da obavljaju svakodnevne aktivnosti. Takođe, hipertireoza vrlo često dolazi s egzoftalmusom, izbočenjem očne jabučice. Еgzoftalmus se javlja zbog hipertrofije mišića i masnog tkiva koje se nalazi iza očne jabučice, a kod hipertireoze je izazvano istim antitelima koja izazivaju i samu hipertireozu.
U prošlosti, prije nego što su nam bile dostupne metode određivanja nivoa hormona štitne žlijezde u serumu, bilo je izrazito teško pravilno dijagnostifikovati i liječiti hipertireozu. U današnje vrijeme dijagnostika hipertireoze je značajno jednostavnija zbog dobre dostupnosti biomedicinskih analiza, tj. određivanja serumske vrijednosti hormona štitne žlijezde (F)T3, (F)T4, TSH.
Već i određivanje vrijednosti TSH u serumu je dovoljna za postavljanje sumnje na hipertireozu, obzirom na to da kod hipertireoze vrijednost TSH pada na nulu, ali se u tom slučaju pretraga svakako mora dopuniti i određivanjem nivoa hormona štitne žlijezde, da se odredi nivo disfunkcije.
Ključna pretraga u dijagnostici, koja daje konačan odgovor radi li se o hipertireozi ili o nekom drugom stanju koje dovodi do porasta nivoa hormona štitne žlijezde jeste scintigrafija. Scintigrafija je, sa istorijskog gledišta bila prva, a dugo vremena i jedina dijagnostička metoda za oslikavanje štitne žlijezde.
Pojavom ultrazvuka koji je značajno precizniji u oslikavanju strukture same štitne žlezde, scintigrafija je posljednjih 30-ak godina zadržala dio značaja, kao jedina slikovna metoda koja može sa sigurnošću verifikovati uzrok pojačanog rada iste.
Kako izgleda liječenje?
Liječenje hipertireoze se gotovo uvijek započinje lijekovima koje nazivamo tireostatici, koji blokiraju enzime koji ugrađuju jod u hormone štitne žlijezde. Na taj način lijekovi imaju dvostruki učinak, snižavaju proizvodnju i lučenje hormona što ima neposredan terapijski učinak, dok usporavajući unos joda u štitnjaču najvjerovatnije na indirektan način smanjuje upalu, koja uopšte i generiše samu bolest.
Na takav način se kod velike većine pravilno određenom medikamentoznom terapijom hipertireoza može i izliječiti. Ipak, kod liječenja hipertireoze je izrazito važno relativno često kontrolisati nivo hormona štitne žlijezde i precizno određivati dozu tireostatika, na neki način čak i predviđati tok bolesti u budućnosti.
Hipertireoza je izrazito nepredvidiva bolest i jedino se na takav način može kvalitetno liječiti pacijent. Ukoliko se pacijentu čak i malo duže nastavi propisivati puna doza tireostatika, vrlo često se desi da se funkcija štitnjače u potpunosti blokira i da bolesnik završi u teškoj, lijekovima izazvanoj, hipotireozi.
Cilj liječenja je dovesti funkciju štitnjače u normalu, postepeno snižavajući dozu lijeka, čime se u velikoj većini slučajeva može u potpunosti izliječiti bolest.
