Еla Pik ima 19 godina i dolazi iz Bostona u Linkolnširu. Vodila je normalan, studentski život, dok joj jedno jutro nije pozlilo i tako život krenuo u sasvim drugom pravcu.
Prošlog ljeta je išla na putovanje u Grčku sa svojim prijateljima. Često su izlazili na žurke, pili i zabavljali se, ali kada se njihova zabavna nedjelja bližila kraju, osjećala je da nešto nije u redu. To je pripisala mamurluku.
No, njeni simptomi pogoršali su se kada se vratila kući. Javljale su joj se "stravične" migrene, od kojih nije mogla ni da spava.
- Onda mi je lijevo oko zalutalo ka sredini lica. Otišao sam na očni pregled i uputili su me u bolnicu i rekli da je to vrlo zabrinjavajuće. Vratili smo se kući da se spremimo, ja sam otišla u kupatilo i tada su me pod tušem "zaposjele" još jače migrene. Hitno sam prebačena u bolnicu - navodi ona.
Iako je imala migrene nekoliko godina, nije poznato da li su one povezane sa tumorom ili ne. Ljekari su otkrili kvržicu na njenom mozgu koja je na kraju dijagnostikovana kao difuzni srednji gliom - tip tumora koji raste u glijalnim ćelijama mozga i kičme.
Rak je neizlječiv i neoperabilan, a Еli je prošlog ljeta ustanovljeno još samo 12 mjeseci života.
Difuzni gliomi srednje linije, ili DIPG, obično pogađaju djecu. Brzo rastući tumor može se javiti i kod odraslih. Raste u srednjoj liniji, između dvije polovine mozga, i smrtni ishod je neizbježan.
Obično izaziva probleme sa ravnotežom i hodanjem, slabost u rukama i nogama, poteškoće u kontroli izraza lica, poteškoće u govoru, probleme sa gutanjem i žvakanjem i duplim vidom ili probleme sa kontrolom pokreta očiju.
Takođe može izazvati mučninu, umor i glavobolju.
Nakon dijagnoze, Еla Pik je bila prinuđena da odbije intervju za posao iz snova - da radi kao stjuardesa.
Rekla je da se osjeća "degradirano" zbog svoje prognoze i da želi da napravi što više uspomena sa svojim prijateljima i porodicom u koliko god vremena joj je preostalo.
- Osjećala sam se kao da ne postojim odjednom. Ovo i dalje ne djeluje stvarno. Svi oko mene više tuguju i više ih boli, nego mene. Ne mogu tačno da kažu koliko dugo imam još da živim, jer ne mogu da uradim biopsiju zbog toga gdje je tumor.
I kada bih uradila biopsiju, skoro je neizbježno da bih ostala paralizovana. Zato ne mogu ni da procjene tačno koliko imam još da živim.
Vratila sam se na posao i željela sam da nastavim sa normalnim životom. Bila sam na nekoliko putovanja za vrijeme praznika i to sa porodicom i trudimo se da maksimalno koristimo vrijeme. Prošle godine je prošla šestonedjeljne radioterapije u nadi da će usporiti rast tumora.
Njeno posljednje skeniranje otkrilo je da je tumor stabilan i da "ne raste" nakon tretmana.
- Uvijek postoje različita ispitivanja sa različitim lijekovima. Bila bih spremna da probam bilo šta. Nikad ne očekujete da će se ovako nešto desiti sa 18 godina. To je kao u filmu. Samo pokušavam da "pobjegnem" od toga što je više moguće i ostanem pozitivna.
(Dejli Mejl)
