Dječak molio monstruma za život: Čika Vučko, nemojte me ubiti, brata ste mi ubili

​Ovaj crveni je Markov medo. Držimo ga u spavaćoj sobi, grlimo ga i ljubimo, umjesto da grlimo i ljubimo njega i brata mu Mašana, kaže Vesna Pejović i zatvara oči, ali suze i jecaji ne staju. Dvije godine poslije, to nisu ni suze čemera, ni tuge, ni patnje, ni muke, ni uzdasi čežnje, ni prekinute nafake sa Natašine strane – to je jezivo više od svega toga. I rana zadovijek bez prebola.