Na današnji dan, prije pet godina, preminula je poznata jugoslovenska i srpska glumica Sonja Savić. Multitalentovana Sonja Savić, poznata po svom specifičnom, promuklom glasu, bila je ikona 80-ih i najslavnijih godina jugoslovenske kinematografije. Preminula je 2008. godine, ali je njeno djelo nastavilo da živi.
Filmovi Živeti kao sav normalan svet, Una, Šećerna vodica i Davitelj protiv davitelja vinuli su je u visine, dok se privatno klonila tabua, prezirala ih, živeći nekonvencionalno i van nametnutih društvenih pravila.
Sonja Savić debitovala je u "Leptirovom oblaku" 1977, igrala je u nizu filmova i televizijskih serija, a širu popularnost stekla je 1983. ulogom Dečke u "Šećernoj vodici" Bate Prelića. Ostala je prepoznatljiva i po ulogama u filmovima "Davitelj protiv davitelja", "Una", "Život je lep", koje su je učinile popularnom širom nekadašnje SFRJ.
Druge uloge: "Mi nismo anđeli", "Uvod u drugi život", "Ni na nebu ni na zemlji", "Urnebesna tragedija", "Tango je tužna misao koja se pleše", "Hleb i mleko" (Zlatni lav u Veneciji 2001.), "Od groba do groba", "Jug jugoistok", "Vratiće se rode".
Pored uloga koje je imala u nekim od najpoznatijih jugoslovenskih filmova koji su joj obezbijedili veliku slavu, Sonja je bila autor i određenog broja eksperimentalnih radova jer je gotovo oduvijek bila zainteresovana za avangardni vid izražavanja, što je jedinstven slučaj i veoma hrabar vid djelovanja, naročito zbog toga jer je Sonja bila veoma poznata glumica još kao tinejdžer, te joj tako nešto nije ni bilo potrebno u nezahvalnim uslovima i podneblju kakvo je ovo naše, a opet je sa druge strane zanimljivo i rijetko vidjeti nježniji pol da se tako predano bavi alternativom.
''Plej'' iz 1997, ''Šarlo te gleda'' iz 2003. i ''Čekajući Godoa'' iz 2006. samo su neki od naslova njenih alternativnih autorskih ostvarenja koja su teško dopirali do šire publike.
Eksperimentalni film ''Plej'' posvećen studentima Beograda između ostalog, mješavina je dokumentarnih snimaka uličnih demonstracija, neobičnih skečeva i kompijuterskih animacijama koje je radio slikar i muzičar Đile Marković.
''Šarlo te gleda'' je multimedijalno dokumentarni film koji nije samo posvećen rok grupi ''Šarlo akrobata'', već i mnogim nezavisnim i alternativnim umjetnicima iz Slovenije, Zagreba i Beograda.
Za multimedijalni eksperimentalni film ''Čekajući Godoa'' može se reći da je zapravo Sonjin rekvijem. On govori o ljudima koji čekaju Boga i o tome da je samo pitanje vremena kada će narkomani okončati svoj život jer im je život haotičan i depresivan, a svaki dan im može biti posljednji, te da svjesno priželjkuju smrt jer im je to zapravo izbavljenje iz pakla u kome su zaglibili. U posljednjim scenama ovog apstraktnog i psihodeličnog videa imamo lik narkomanke koja nakon ubrizgavanja droge u venu umire od prekomjerne doze.
Tako je svoj život skončala i Sonja Savić 23. septembra 2008.
Pogledajte video!
