Porodična kuća Marčeta u Svodnoj. Kuća koja je danas mogla da bude puna čeljadi. Kuća oko koje je trebalo da se širi imanje isto kao što se širilo tad porodično stablo. Ono je urušeno. Tri rođena brata izgubila su život. Dali su ga za Republiku Srpsku.
U borbi za otadžbinu Dušanov život se ugasio 2. oktobra 1991. godine u Slavoniji, a Borin i Dragin istog dana, 11. januara 1993. godine na Suvoj Međi kod Novog Grada. Najstariji Dušan imao je 41 godinu, Boro 40, a Drago 35 godina.
Prema priči sestre Gordane Drago je bio zaposlen u Njemačkoj. Sticajem okolnosti došao je da ih obiđe i da avionom iz Beograda, sa radnim kolegama ode za Rusiju. Međutim, umjesto na posao otišao je u rov. Uzeo je pušku i pridružio se borcima na ratištu.
Drago je ostao zarobljen. Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su tek poslije razmjene tijela poginulih vojnika koja je obavljena posredstvom mirovnih snaga. Dva brata stradala su baš taj dan kada je trebala stići smjena. Život je za nas tada stao. Stoji i danas. Dom smo premjestili na groblje. Sve što imam sad mi je tu. Otac, tri brata koja su život dali za Srpsku, majka koja je umrla od tuge i četvrti brat koji je prije nekoliko godina preminuo. Zamislite, koliko nas je danas moglo biti kroz suze priča sestra Gordana.
Bili su posebni i za sve koji su ih poznavali. Bili su to prije svega dobri ljudi. Svodna i nakon toliko godina plače za njima. Plaču njihovi prijatelji i saborci. Neki su danas, zahvaljujući njima živi.
Proklet je bio taj 11. januar za Svodnu. Sjećanja su to koja ne mogu da se izbrišu. Svodna se zavila u crno. Mladost je nestala. Nestalo je sve što je ukazivalo na sreću u ovom kraju.
Najrođeniji su otišli iz kuće. U amanet ostavili ognjište okupano suzama. Gordana priča i da je njena majka Krstina svaki dan govorila da živi samo zbog nje. Od sedmočlane porodice tad je ostalo njih troje, Gordana, majka i još jedan brat Zoran. Među živima danas, samo ona.
Od 1998. godine u Svodnoj se održava Memorijalni turnir ''Braća Marčeta''. I stadion nosi naziv po njima. Za života, majka Krstina Marčeta dobila je od tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, orden Miloša Obilića. Dušan i Drago su posmrtno odlikovani medaljom Zasluga za narod, a Boro Ordenom majora Milana Tepića. Mnogi život majke Krstine opisuju kroz pjesmu ''Stojanka majka Knežopoljka'', čuvenog Skendera Kulenovića. Srpska ima svoje heroje. Čuvaju i brane otadžbinu i danas sa nekog boljeg mjesta.
Braća Marčeta živote su dali za Republiku Srpsku. Iz Svodne poručuju da oni nikada neće biti zaboravljeni.
.webp)
.webp)