Bubić je rekao da bi na današnjem ročištu Tužilaštvo BiH trebalo da nastavi sa izvođenjem svojih dokaza, od kojih je ključan Aneks 10 Dejtonskog sporazuma za koji odbrana tvrdi da ne sadrži ovlašćenja Kristijana Šmita da donosi zakone u BiH.

Aneks 10 Dejtonskog sporazuma u članu 1.2. konstatuje da visoki predstavnika mora da bude imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, što nije slučaj sa Šmitom, dok se u članu 2. preciziraju njegovi "zadaci", među kojima nije navedeno da može da nameće zakone.

Nastavak suđenja predsjedniku Dodiku i v.d direktoru Službenog glasnika Lukiću

"Еvo već godinu i nešto nakon podizanja optužnice Tužilaštvo BiH nikako da predstavi Sudu BiH Aneks 10 Dejtonskog sporazuma. Dokazi koje smo dobili uoči suđenja su navodni uviđaji Agencije za istrage i zaštitu BiH, te sa veb-sajta UN", rekao je Bubić za RT Balkan.

Odbrani su, kako navodi, dostavljeni tekstovi Dejtonskog sporazuma, koje je tadašnji funkcioner Stejt departmenta Madlen Olbrajt dostavila, uz pismo UN.

"Međutim, ono što smo vid‌jeli, riječ je o dokumentu koji datira prije 14. decembra 1995. godine, kada je sporazum potpisan u Parizu, tako da ćemo to osporavati iz formalnopravnih razloga, jer je riječ o dokumentu koji nisu potpisale ugovorne strane. Po pravilu o teretu dokazivanja taj aneks bi trebalo da pročita Tužilaštvo BiH", rekao je Bubić.

U Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma se ne spominju "bonska ovlašćenja" visokog predstavnika, niti Savjet za sprovođenje mira, koji je na sastanku u decembru 1997. godine u Bonu donio odluku o proširenju nadležnosti visokog predstavnika, koja su postala poznata kao "bonska ovlašćenja".

"`Bonska ovlašćenja` nisu postojala 14. decembra 1995. kada je zaključen Dejtonski sporazum, a ako to nemamo 1995. godine, a ugovor nije mijenjan, to znači da visoki predstavnik ne može biti ovlašćen da donosi zakone", rekao je Bubić.

Ako bi i bila prihvaćena sadržina "bonskih ovlašćenja" kao izvor prava, kaže Bubić, u njima u tački 11 koja reguliše takozvane prisilne mjere koja može da preduzme visoki predstavnik one se spominju samo u odnosu na izvršne organe, a prema Ustavu BiH to su Predsjedništvo BiH i Savjet ministara.

"Takvih ovlašćenja, ni po bonskim zaključcima nema u odnosu na Parlamentarnu skupštinu BiH, koja je po Ustavu BiH, dakle, po Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma, jedina nadležna da donosi zakone u BiH. Nikakav visoki predstavnik ili drugi organ", ukazao je Bubić.

On je istakao da je sastavni dio poštenog suđenja i uslov predvidljivosti zakona, što znači da zakon treba da bude objavljen u službenom glasilu države prije nego što počne njegova primjena, što nije slučaj u procesu protiv predsjednika Srpske i vršioca dužnosti direktora "Službenog glasnika Republike Srpske" Miloša Lukića.

Bubić je podsjetio da je period navodne inkriminacije kojom se tereti predsjednik Dodik od 1. do 7. jula 2023. godine, odnosno, ako se uključi i optužnica protiv Lukića od 1. do 9. jula, dok je Zakon o izmjenama krivičnog zakona, takozvani Šmitov zakon, počeo da se primjenjuje 10. jula.

On je naglasio da je apsolutno pravno nemoguće retroaktivno primjenjivati zakone, čak i one legalno donesene, što nije slučaj za izmjenama Krivičnog zakona BiH, koje je donijelo privatno lice, a ne visoki predstavnik, jer Šmit nije potvrđeni visoki predstavnik u skladu sa Dejtonskim sporazumom.

Bubić je rekao da je više argumenata koji dokazuju da je optužnica protiv predsjednika Republike Srpske neodrživa.

"I u slučaju da je legalno postavljen i u slučaju da može da donosi zakone, a to ne može da čini, mi po standardima Еvropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda nemamo uslov za održanje optužnice i nema neophodne pretpostavke za donošenje osuđujuće presude", naglasio je Bubić.

On je istakao da je pravni standard da se krivični zakon ne može primjenjivati retroaktivno.

Pratite nas i putem Vibera