"Mi stvaramo državu a u budućnosti bi to trebala biti država u kojoj ćemo bolje živjeti, niko vam ne može obećati da ćete jesti sa zlatnom kašikom koja je, kao što je rekao Tito, evo sada jedete sa krvavom kašikom. Koliko budemo radili, kako budemo državu organizovali, kako se budemo borili za nju i njeno dostojanstvo tako ćemo imati i standard, tako ćemo i živjeti."
Baš tako se za srpski narod i državu borio i živio, čovjek od riječi. Dostojanstveno, jer drugačije nije znao. Čovjek iz naroda, Momir Talić Tale. Od drugih ga je jedino dijelio čin, general-pukovnika Vojske Republike Srpske.
Ovo prvo ipak, korak je ispred a drugo se za života srodilo sa imenom i prezimenom. Potkozarsko dijete rođeno u Piskavici, koje je već u ranoj mladosti kroz školovanje upoznalo vojnički život. U Domu vojske je, pričaju za „Dosije“, njegovi saborci provodio mnogo vremena.
- On je kao i ja od svoje 15. godine postao vojnik, gdje je završio srednju Vojnu školu oklopnih jedinica ili kako to u našem narodnom žargonu kažu tenkista. Poslije toga otišao u Vojnu akademiju, četiri godine poslije završio, Višu vojnu akademiju i završio je Ratnu školu koja je isto tako trajala dvije godine. Kao general je prošao sve te dužnosti od sobnog starješine do vojnika ali uvijek je imao u vidu da mora da voli svoju zemlju svoj narod. On daje zakletvu da će to odraditi i to su obično naši borci ispunjavali - kaže Boško Kelečević, načelnik štaba Prvoj krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.
- Momir Talić je prije svega bio jedan iskren, čestit čovjek, zahtjevan prema sebi, zahtjevan prema drugima i u svemu što je radio bio je dosljedan i eto to je najkraći opis Momira Talića kao čovjeka i kao oca - kaže sin generala Talića.
Školske klupe ubrzo je general Talić zamijenio za ratišta. Zla vremena pred njega su stavljala zadatke od čijeg izvršenja je zavisila i Republika Srpska. Zadatke je, i više nego očigledno i kako je samo on to umio izvršavao uspješno.
- U toku odbrambeno otadžbinskog rata Momir Talić je odmah kada su krenula turbulentna vremena u BiH iz Beograda došao u Prvi krajiški korpus na dužnost načelnika štaba da bi već u rano proljeće postao komandant Prvog krajiškog korpusa. Ubrzo, poslije par mjeseci dolazi do odsjecanja oko milion i po Srba kada je komunikacija sa istočnim dijelom tada Srpske Republike BiH i Srbije bila prekinuta. Ostao je u strateškom okruženju samo Prvi krajiški korpus - priča Dragomir Keserović, ratni komandant više jedinica Prvog krajiškog korpusa.
Sa velikim i sudbonosnim zadatkom. Onim koji se sastojao od dvije riječi. Sloboda i život, operacija „Koridor“.
- Hoću Koridor do Vidovdana. Hoću da probijete put života makar on bio i kozija staza. Bebe nam više neće umirati! - govorio je general-pukovnik, Momir Talić.
Ovo naređenje Momir Talić izdao je tadašnjem komandantu taktičke grupe jedan Novici Simiću.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN-a u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku zbog čega je umrlo 12 beba koje su tada bile u inkubatorima.
Upravo je probojem Koridora na čelu sa Talićem prekinuta agonija srpskog naroda spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
U takvim vremenima, komandanti poput njega, kaže Keserović jedini su to mogli iznijeti trezveno i odlučno, kakav je sam Talić bio.
Više u prilogu:
