Goldbah je istakao da se dešavanja u Srebrenici ne mogu okarakterisati kao genocid, jer ubijanje nije usmjereno na cijelu naciju.

"Kada se kaže da je Srebrenica izolovano mjesto, da bi mogli biti ubijani samo ljudi koji tamo žive, to bi se moglo nazvati zločinom protiv čovječnosti", rekao je Goldbah za RTRS.

On je istakao da se izradi izvještaja pristupilo naučno, te da je poznato da ima nekoliko presuda protiv lica koja su učestvovala u zločinu u Srebrenici.

"Kada pogledate definiciju genocida, možete da vidite da je u prošlosti Holokaust natjerao svijet da prihvati da zločin protiv jednog naroda predstavalja genocid", pojasnio je Goldbah.

On je dodao da riječ genocid znači "brisanje jedne rase", genoma i da se pod tim smatra da bi cijela nacija trebalo da bude istrijebljena.

Goldbah je naglasio da bi onda to u BiH značilo da bi svi Bošnjaci, koji žive tu, trebalo da umru, te da se, posmatrano na događaje iz 1995. godine, treba zapitati da li je namjera akcija koje su preduzete u Srebrenici bila uništiti cijelu zajednicu Bošnjaka koja je živjela u BiH.

On je rekao da se osim termina genocid, koji se koristi uopšteno, postoji i termin zločin genocida koji bi trebalo da spriječi počinioce prije nego što se genocid desi.

Gledajući namjere, kaže Goldbah, Komisija je otkrila da je 1995. godine mirovni plan među stranama u sukobu već bio narušen i da je enklava Srebrenica bila jedan od razloga da se mirovni plan ne implementira i ne potpiše.

"Kad su stanovništvo Srebrenice pitali da li su voljni da zamijene tu teritoriju, da je napuste i da odu na drugu, u kojoj već dijelom vladao mir, mislim da je bilo razumljivo da je stanovništvo Srebrenice odbilo tu ponudu, rekavši da žele tu da ostanu. Sudeći po činjenicama da je to bila prepreka za mirovni proces, a srpska vojska u to vrijeme 1995. godine očekivala je hrvatski napad koji se desio nakon mjesec dana, željela je mir da bi bila zadržana prednost i zaštićena teritorija koju su imali", naveo je Goldbah.

On je naglasio da su namjere bile potpuno drugačije od genocida.

Goldbah je rekao da to što se u to vrijeme dešavalo u bivšoj Jugoslaviji i na području Srebrenice nije jedinstveno, te da će se to dešavati i dalje u drugim dijelovima svijeta.

"Napravili smo smjernice koje bi mogle da se koriste u budućnosti. Uključili smo u to sve strane u konfliktu, pustili smo ih da se međusobno dogovore, da niko ne bude izolovan, ni Srbi ni Bošnjaci", rekao je Goldbah i dodao da je to veoma važan cilj.

Goldbah smatra da je u BiH potreban proces pomirenja koji bi trebalo da se odnosi na sve ljude koji su pogođeni ratom i koji su propatili.

On je rekao da je znanje o prošlosti ključ budućnosti, te da je iz tog razloga Komisija predložila da se ode u Srebrenicu i bolje informiše javnost o, kako je naveo, rijetkim incidentima, o onome šta se tačno dogodilo.

Goldbah je naveo da ne postoji ni indicija da je na području Srebrenice bilo koje ubistvo Srba u periodu od 1992. do 1995. godine značilo da bi svaki Srbin trebalo da bude istrijebljen ili ubijen, što znači da Bošnjaci nisu imali namjeru da unište sve Srbe u tom kraju i obratno.

"Ubijanje ratnih zarobljenika, što se smatra ratnim zločinom, nije značilo da će biti ubijeni žene i djeca. To nije značilo da te žene i ta djeca ne bi trebalo da imaju buduće naraštaje Bošnjaka", naglasio je Goldbah.

On je dodao da je činjenica da u toj regiji danas veliki broj Bošnjaka živi u blagostanju.

Goldbah je ponovio da bi sve trebalo da bude sagledano iz ugla nauke, da o svim dešavanjima treba da se održavaju diskusije, te da niko ne bi trebao da sprečava eksperte da rade svoj posao.

On je poručio da bi se naučni argumenti uvijek trebali razmjenjivati jer je to jedini način da se ljudi povežu.

Goldbah je rekao da trenutno u svijetu postoje područja gdje se dešavaju genocidna djela i da postoji opasnost da će se situacija pogoršati, te da je potrebno da međunarodna zajednica tamo interveniše.

"Ne bi trebalo da nas zavara značenje riječi genocid, da ostavimo te ljude da pretrpe pravi genocid", poručio je Goldbah.