Istraživanje koje je sprovela beogradska marketinška agencija daje uvid u emocionalno i političko stanje građana Republike Srpske u jeku jedne od najosjetljivijih kriza u njenoj novijoj istoriji. Presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku bila je okidač za niz političkih i društvenih reakcija u Republici Srpskoj.

Građani uvjerljivo izražavaju stav da je presuda predsjedniku Srpske politički motivisana. Tek 11.4 odsto je poručilo da je presuda "pravno utemeljena", dok je 13.7 odsto ispitanika iskazalo da nema stav.

Ovaj stav dominantno dijele ne samo glasači stranaka vlasti, već i znatan dio onih koji ne glasaju ili su politički neopredijeljeni. Ovakva percepcija je ključna, jer ukazuje na duboko nepovjerenje građana prema pravosudnim institucijama koje djeluju izvan Republike Srpske, i dodatno učvršćuje stav da se ne sudi političaru – već instituciji koju on predstavlja.

Odgovor Republike Srpske koji se ogleda kroz donošenje novog Ustava i zakona koji su usvojeni u NSRS potpuno podržava 38.9 odsto anketiranih, djelimično 20.8 odsto, ne podržava 23.2 odsto, dok ostali nemaju stav.

Bilo da je riječ o potpunoj ili djelimičnoj podršci, jasno je da građani ove poteze ne doživljavaju kao proizvoljne ili destruktivne, već kao institucionalni pokušaj da se kriza zadrži unutar okvira parlamentarnog procesa. Drugim riječima, u trenutku kada je opšti osjećaj ugroženosti narastao, podrška se ne preliva ka protestu, već ka mehanizmima koji pokazuju kontinuitet, a ne prekid poretka.

U tom smislu, potvrđuje se i teza iz prethodnih istraživačkih ciklusa: suđenje Miloradu Dodiku, umjesto da ga oslabi, politički ga je ojačalo. Ne zato što su građani zaboravili njegove greške, već zato što su ubijeđeni da se ovdje ne sudi političaru, nego instituciji. U tom narativu, Dodik je postao simbol političkog kontinuiteta, dok se opozicija bezuspješno trudi da ubijedi građane da je presuda lični obračun.

Raste prednost u odnosu na Stanivukovića

Popularnost predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika ne ogleda se samo kroz trenutnu situaciju vezanu za sudski proces, nego povjerenje građana raste i kada su u pitanju izbori u Republici Srpskoj. U periodu januar-mart, Dodikova prednost nad Draškom Stanivukovićem porasla je na čitavih 17 odsto. To govori da je Dodik uspio proširiti bazu podrške.

Istovremeno, Stanivuković je takođe napravio pomak – ne kroz direktan rast popularnosti, već kroz smanjenje broja onih koji traže treću opciju. Time je učvrstio svoj status kao najozbiljnijeg opozicionog lidera, ali i pokazao da je taj plafon – u ovom trenutku – daleko od Dodikovog.

Kada je u pitanju opozicija, ona je nastavila da ispisuje negativne rezultate. Tokom političke krize nisu iznosili jasne stavove, a građani njihovu politiku vide kao izgubljenu ili misle da ne znaju šta rade, ili se ponašaju neodgovorno.

U dijelu istraživanja koje se tiče ponašanja političkih subjekata, opozicija dobija porazne ocjene: povjerenje im nije poraslo, a njihova prisutnost u javnosti u ovom periodu nije ostavila gotovo nikakav pozitivan trag. U situaciji gdje se očekivala jasna artikulacija drugačijeg puta, opozicija je odgovorila neodređenošću i kalkulacijom – i izgubila u očima birača.

Kada se pogledaju očekivanjima građana kada je riječ o ishodu krize, dolazimo do zanimljive nijanse. Skoro dvije trećine građana vjeruje da će se kriza na kraju riješiti kroz dijalog i pregovore, a ne kroz jednostrane ili radikalne poteze. Upravo ta razlika između onoga što se trenutno podržava (institucionalni odgovor) i onoga čemu se nada (dijalog) govori o zrelosti biračkog tijela – građani žele da se odgovori odlučno, ali priželjkuju rješenja kroz smirivanje, a ne eskalaciju.

Građani i dalje u najvećem broju vjeruju da Srpska ide u dobrom pravcu, ali je taj procenat, u odnosu na istraživanja sprovedena prije izricanja presude, nešto niži – i to prvenstveno na račun porasta onih koji više nisu sigurni. Ova promjena nije nagovještaj gubitka povjerenja, već logična posljedica opšte uznemirenosti i složenosti trenutka koji je nastao kao refleks šire političke i institucionalne krize.