Tamo gdje su Srbi ostali bez svoje države oni su nestali, oni su pobijeni i protjerani, zato danas iz naše Banjaluke poručujemo da smo odlučni da ostanemo ovdje, svoji na svome, rekao je ministar unutrašnjih poslova Srpske Siniša Karan, koji je ove godine izaslanik predsjednika Srpske Milorada Dodika.
Uvaženi predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske, predsjedničke Vlade Republike Srpske, srpski članu Predsjedništva BiH, poštovani potpredsjedniče Vlade Republike Srbije, poslanici i ministri iz Srpske i Srbije, uvaženi gosti, poštovani učesnici defilea, junaci i sinovi i kćeri junaka, dragi i naročito uvaženi građani, imam izuzetnu čast da vas pozdravim u ime predsjednika Republike Srpske gospodina Milorada Dodika!
Predsjednik Dodik zbog oporavka danas nije sa nama, ali svi mi dobro znamo da je predsjednik srcem uz nas, kao što je već decenijama svim srcem uz Republiku Srpsku. I mi smo uz našeg predsjednika!
Vođeni čojstvom, junaštvom i vječnom težnjom za pravdom danas smo okupljeni u čast Republike Srpske, u čast dana kada je osnovana i proglašena! Danas slavimo našu državnost, uz neizmjernu zahvalnost svim herojima koji su učestvovali u odbrani Republike Srpske, a naročito onima koji su ostali na vječnoj straži, 26.048 junaka je za vječnost osvjetlalo obraz Vojske Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova, Srpske Vojske Krajine, Milicije Republike Srpske Krajine i drugih jedinica kojima su pripadali. Slava im i hvala!
U prošlosti, nakon slavnih pobjeda izvojevanih na ratištima, srpski narod je često gubio u miru. Naš ponosni i herojski narod je slobodu poklanjao svim balkanskim narodima žrtvujući sebe, pa je onda od istih tih naroda istu tu slobodu morao da brani. I uvijek bi je iznova i iznova odbranio, jer Srbi i sloboda su zauvijek vezani. Jedno bez drugog ne mogu.
Naš narod ima bogatu slobodarsku tradiciju. Uvijek smo bili na pravoj strani istorije, na strani dobra, a protiv otomanskih osvajača, fašizma, nacizma, ustaštva, političkog i radikalnog islama i svih drugih osvajača i agresora tokom vjekova. I vrlo dobro znamo da narod koji nema svoju državu, da taj narod polako nestaje.
Tamo gdje su Srbi ostali bez svoje države, oni su nestali, oni su pobijeni, protjerani ili asimilovani skoro u potpunosti. Zato mi danas, iz naše krajiške ljepotice, iz naše Banjaluke, zajedno i zdušno poručujemo svima - odlučni smo da ostanemo i opstanemo ovdje, svoji na svome!
Uprkos svim istorijskim greškama i podjelama u prošlom vijeku, taj vijek je srpski narod, ipak, započeo i završio velikim epskim pobjedama - probojem Solunskog fronta i stvaranjem i odbranom Republike Srpske!
Stvaranjem Republike Srpske započinje era mudrijeg, sabornijeg, planskog i dugoročnijeg vođenja srpske politike.
Upravo o tome svjedoči činjenica da je u posljednjih 30 godina srpski narod tri puta plebiscitarno i jasno poručivao: "Ne damo Republiku Srpsku, ovo je naša zemlja, ovo je naš identitet, ovo je naša država!".
Mi volimo Republiku Srpsku, ali nikome ne želimo ništa loše. Voljeti svoje ne znači mrziti tuđe. Mi se ovim vodimo oduvijek, a neki drugi bi mogli da upamte ovu rečenicu.
U duhu našeg vremena je i demokratija naroda, želja i sposobnost da čujemo, saslušamo i uvažimo svačije mišljenje. Kao narod sa velikim demokratskim kapacitetom, uspješno smo organizovali tri plebiscita, a oni su simbol slobode i najvjerodostojniji izraz demokratije
Godine 1991. na našem prvom narodnom plebiscitu jasno smo izrazili kolektivnu volju naroda i poručili - gdje, kako i s kim ćemo da živimo. Na osnovu tog opštenarodnog plebiscita nastala je i Republika Srpska koja je u periodu od 1992. do 1995. godine bila država u punom kapacitetu.
Republika Srpska je učestvovala u svim mirovnim pregovorima, te je unijela svoju teritoriju i državnost u novostvorenu državnu zajednicu postavši strana i potpisnica Dejtonskog sporazuma, koji je i danas jedini mogući okvir za zajednički život. Mi nikada nismo bili zadovoljni time, ali smo shvatili istorijski trenutak, čekajući pravi!
Republika Srpska danas stameno stoji između haosa i reda čuvajući dejtonsku ustavnu strukturu državne zajednice koja može opstati samo uz poštovanje i dosljedno primjenjivanje Dejtonskog sporazuma onakav kakav je potpisan.
Ukoliko se ne vratimo na slovo dejtonskog Ustava, dolazimo do trenutka kada trebamo proglasiti da je Dejtonski sporazum propao i da ga je srušila Klinton-Bajdenova Amerika.
Napadi na Dejton nikada nisu stali, šta više, napadi su planski počeli odmah nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, te su postali podmukliji i bezočniji, pa smo 25. septembra 2016. godine na drugom srpskom plebiscitu, na referendumu svjedočili pobjedi volje naroda, koji je osujetio sva osporavanja i jasno rekao da hoće 9. januar da proslavlja kao Dan Republike Srpske!
Braćo i sestre Srbi, uvaženi građani, istorija srpskog naroda obiluje saborovanjem kao posebnim vidom odlučivanja i različitim istorijskim iskušenjima. Istorija pamti sabore našeg naroda, kada su srpski narod okupljali car Dušan, knez Lazar, kralj Tvrtko, ali i potonje sabore vožda Karađorđa i knjaza Miloša.
Svaki sabor je imao za cilj očuvanje bića i identiteta naroda, a prevashodno njegov opstanak i spas od uništenja, i svaki je zapravo i spasio srpsko biće do dana današnjeg. Narod koji ima ovakvu tradiciju saborovanja i ovakvu prošlost, ne smije se plašiti za svoju budućnost.
Svesrpski sabor, održan u Beogradu prošle godine, možemo posmatrati kao naš treći plebiscit, jer smo na Saboru usvojili najsnažniji dokument savremene srpske istorije - Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda!
Usvajanjem Svesrpske deklaracije mi smo svoju državnost podigli na nivo državnosti svih Srba. U Deklaraciji su besprijekorno definisani i navedeni nacionalni i državni ciljevi srpskog naroda.
Istorija će upamtiti Svesrpski sabor, a imaće istorija štošta da pamti jer će se Svesrpski sabor održavati svake dvije godine u cilju zaštite prava srpskog naroda. Еfekti trećeg srpskog plebiscita će biti vidljivi u godinama, pa i u decenijama pred nama!
U Svesrpskoj deklaraciji jasno smo rekli da je 9. januar vječni dan Republike Srpske, a da je 15. februar, Sretenje - Dan državnosti svih Srba. Sretenje, kao praznik svih Srba širom svijeta, državni je praznik i Republike Srpske, koji ćemo proslaviti ove godine zajedno sa Srbijom. Sretenje je zavjet da se i u budućnosti bratski srećemo i živimo istu ideju i iste ideale, u cilju zaštite srpskog nacionalnog i političkog bića.
Mi imamo moralno, nacionalno, ali i ustavno i međunarodno verifikovano pravo da budemo povezani sa Srbijom, jer je to u skladu sa Dejtonskim sporazumom, a imamo pravo na to i mimo njega.
Uvjereni sam da će pomenuti plebisciti dobiti značaj već postojećih istorijskih odluka, te da će biti uključni u oblikovanje naše budućnosti. Tri srpska plebiscita bila su odgovor i reakcija na silu, nepravdu, neustavni Sud i Tužilaštvo, Ustavni sud i kojekakve nepozvane i neznane predstavnike koji su nepravnim, despotskim i političkim nasiljem nad Republikom Srpskom pokušali mnogo, ali koji su uspjeli samo uniziti sebe.
Mi se već 30 godina zalažemo za mir, suživot, Dejtonski sporazum, suverenitet i slobodu. Srušili su Dejtonski sporazum, a nas okrivljuju!
Dragi građani Republike Srpske, naša grčevita borba za ustavnost i zakonitost danas doživljava svoj vrhunac kada se suočavamo sa presuđivanjem instituciji predsjednika Republike.
Nikada nemojmo izgubiti iz vida da su Republika Srpska i njen predsjednik Milorad Dodik na optuženičkoj klupi samo i isključivo zbog poštovanja Ustava i cjelokupnog Dejtonskog sporazuma! Proces protiv predsjednika Republike predstavlja završni čin organizovane dugogodišnje borbe protiv Republike Srpske i Dejtonskog sporazuma.
Ovaj sudski postupak je razdjelnica ZA i PROTIV srpskog opstanka, on je razdjelnica između naših prijatelja i onih drugih. Po okončanju postupka biće poznato hoće li opstati Dejtonski sporazum i BiH i sve što je njime osnovano i definisano.
Meša Selimović je zapisao da "čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem". Mi i jesmo slobodni danas jer ne pristajemo na ugnjetavanje, ne pristajemo na nametanje, ne pristajemo na okupaciju!
Mi smo slobodni jer danas živimo u našoj Republici Srpskoj! Mudrošću i hrabrošću je stvarana, krvlju je branjena, a preskupo je plaćena da bi bilo ko od svih nas ovdje prisutnih smio da je izda. Izdao bi time svih 26.048 junaka koji su branili naše kućne pragove. Izdali bi time i pretke i potomke, jer čast i bruka žive dovijeka. Izdali bi time i 8.994 stradala srpska civila.
Zapamtimo dobro, plebisciti ostaju naše vječno oružje. Ne tjerajte nas na novi plebiscit jer ćemo vam ponovo jasno i nedvosmisleno reći da je Republika Srpska za vječnost rođena!
Hvala vam svima što istinski gradimo narodno jedinstvo u čast Republike Srpske.
Živio 9. januar - Dan Republike Srpske! Živio 15. februar, Sretenje - Dan Republike Srbije i Republike Srpske!
Živjela Republika Srpska, živjela Srbija, živio srpski narod", rekao je Karan.
