Šta će biti sa Balkanom? Pita to Bajden. Kako to izvještavate? Pitaju Britanci. Po svemu sudeći bilo bi bilje da nas i jedni i drugi ostave na miru. A ne da nam uvode sankcije i pišu pisma iz ambasada. Šta nam svima zaista misle govori i ponašanje britanskog ambasadora Džulijana Rajlija, koji eksplicitno prijeti našem mediju samo zato što im se ne sviđa koga sve pominjemo u našim prilozima. Gospodin Rajli bi sa nama vjerovatno kao Amerikanci sa njegovim imenjakom Asanžom. O malignom britanskom uticaju na ovom prostoru za ATV je govorio Kit Klarenberg, istraživački novinar iz Ujedinjenog Kraljevstva.
"Britanska vlada i britanska ambasada u posljednjih nekoliko sedmica zaista su se umiješale u određene procese u Republici Srpskoj i BiH. Veoma su aktivni u „davanju savjeta“, u nedostatku boljeg izraza, našim političarima i građanima. Da li je ovakvo ponašanje tipično za Britance i da li je to novijeg datuma za njih?
"To je veoma tipično, mislim da je važno da imamo u vidu da je ovo prvi put jasno opisala član Konzervativne stranke, koja je bivši operativac "duboke države", Ališa Kerns. Ona je Balkan nazvala „našim dvorištem“. Upravo tako London gleda na ovaj region. Morate da imate na umu takođe da Britanija ima dugu istoriju pokušaja da dominira i eksploatiše ovaj region. Postojao je i period u kojem je djelovao Pedi Еšdaun, bivši agent službe "MI6", kasnije lider liberalnih demokrata, što je samo po sebi kontradiktoran pojam. On je bio visoki predstavnik u Sarajevu, i ostao je poznat jer je ciljao izabrane zvaničnike Srba u BiH, kako bi ih smijenio sa njihovih pozicija, jer se nisu pokoravali nato smjernicama po svim pitanjima. Ovakvo miješanje se očekuje i dalje, govori o postimperijalističkoj zanesenosti koja još preovladava u britanskoj vladi, koja još misli da oni kontrolišu svijet i da je to njihovo bogom dato pravo".
Posljednji slučaj je pismo britanskog ambasadora, gospodina Džulijana Rajlija, našem glavnom i odgovornom uredniku, gospođi Milijani Kos. Pismo je u vazi sa našim izvještavanjem o britanskim sankcijama protiv jedne marketinške kompanije. ta kompanija je bila zadužena za promociju proslave dana republike srpske 9. januara. to je zapravo prvi put da jedan ambasador piše nekom novinaru, kojem zapravo govori kako da radi svoj posao.
"Ponovo, to je jedna pojava karakteristična za Britance. Postoji jedna malo poznata agencija britanske vlade, koja se zove Odbrambeno-bezbjednosni komitet za savjetovanje medija. Nju vode britanska obavještajna služba i britansko ministarstvo odbrane, i ona naređuje medijima o čemu mogu ili ne mogu izvještavati, i na koji način, u vezi sa temama državne bezbjednosti. Na primjer, nedavno je izdato „D-obavještenje“, što u prevodu znači „ne objavljuj!“, u kojoj se od urednika i novinara u Britaniji zahtijeva da se ne pišu o prisustvu britanskih specijalnih vazdušnih snaga u gazi, koje provode „antiterorističke operacije“.
Možemo samo zamisliti o čemu se radi, ali gle čuda, britanski mediji su se povinovali i nisu izvještavali o ovim stvarima. Mislim da Britanci misle da će se i druge države isto ponašati, ukoliko se oni pitaju. Što se tiče sankcionisanja marketinške kompanije, moj utisak je da Britanci žele da u potpunosti kontrolišu komunikacije u cijeloj BiH, uključujući i Republiku Srpsku. Malo je poznato, a ja sam o tome izvještavao, da Britanci vode tajnu operaciju u cilju upravljanja strateškim komunikacionim i informacionim sposobnostima vlade u Sarajevu u slučaju kovida. Možemo se samo pitati da li se taj nivo kontrole primjenjuje i na druge sfere. "
Stvar koja je za nas zaista šokantna je što ambasador u svom pismu kaže: „Ukoliko se ovakvo izvještavanje nastavi, ostaje otvorena mogućnost da o ovoj situaciji obavijestim nadležna tijela.“ Da li je ovo otvorena prijetnja novinarima?
"Naravno, to je direktna prijetnja novinarima, mislim da biste to trebali objavljivati koliko god je moguće, jer je apsolutno šokantno. Mislim da prosječan Britanac nema predstavu o tome šta britanska vlada radi u BiH, i oni tako nešto ne podržavaju. Postoji citat Lojda Džordža, britanskog premijera iz Prvog svjetskog rata, koji je rekao da bi se rat završio sutra, da su ljudi znali šta se dešava na ratištu. Zato oni to ne smiju znati i neće znati. Takvo mišljenje se primjenjuje na mnoge stvari koje britanska vlada radi. Oni znaju da ukoliko bi javnost, pogotovo njihovi državljani u inostranstvu, saznali šta oni zapravo rade, oni to više ne bio mogli da rade, došlo bi do revolucije. Zato to mora da bude tajno. "
Šta bi se desilo po vašem mišljenju, kada bi ambasador bilo koje države u Londonu, napisao pismo, npr. televiziji Skaj Njuz, u kojem izražava „duboku zabrinutost“ u vezi sa njihovim izvještavanjem o bilo kojoj temi?
"To bi bio nacionalni skandal, osim ako se ne bi radilo o američkom ili izraelskom ambasadoru. Postoji dokumentarac Al Džazire pod nazivom „Lobi“, u kojem su operativci Mosada snimljeni da govore kako kako imaju listu poslanika koje treba da likvidiraju. To nije dobilo nikakvu pažnju medija. Možemo se pitati šta bi se desilo da je neki zvaničnik ruske ambasade, ili diplomata iz Republike Srpske snimljen da tako nešto govori. Mislim da ovdašnji zvaničnici nisu tolike sociopate da bi se umiješali u takve aktivnosti. Međutim, to bi bio nacionalni skandal. To zapravo govori našem osjećaju da vladamo svijetom, naročito BiH. Postoji sve veći broj „britanskih mirotvoraca“ na ulicama Sarajeva, koji navodno čuvaju od ruske agresije. Ali, čiji su to vojnici ovdje izvršili invaziju? Pa britanski. "
Rekli ste da je Balkan i BiH zapravo dvorište za britanske političare, zašto je Balkan toliko važan za Ujedinjeno Kraljevstvo. Vidjeli smo to mnogo puta tokom 20-og vijeka. Da li je ovo posljednji pokušaj da se zauzme neko uporište prije nego što dođe do nove podjele svijeta, multipolarnog svijeta? Jednom će se završiti i rusko-ukrajinski sukob, desiće se velike promjene u svijetu.
"Iz jedne šire perspektive, južnim Slovenima i Srbima naročito kroz istoriju je bilo jako teško upravljati. Štitili su sebe i ono što smatraju svojim. Britanci ne vole bilo šta što ne mogu da kontrolišu. U kontekstu Balkana kao „neupravljivog“ regiona, postoji dokument britanske vlade pod nazivom „Globalna Britanija – zapadni Balkan“ u kojem je predložen plan za dominaciju ovim regionom. Niko u britanskoj vladi se nije zapitao imamo li mi pravo da to radimo i da li ljudi koji tamo žive zapravo žele da mi to uradimo? O tome ne razmišljaju britanski donosioci politika. O tome se malo zna i malo raspravlja, ali Britanija je bila ključna komponenta u posrednom ratu u Ukrajini sa Rusijom.
Oni su to forsirali godinama, vjerovali su da kada bi Rusiju međunarodno izolovali, diplomatski odsjekli iz rješenja krize u Donbasu, da bi to dovelo do rata u kojem bi zapad neizbježno pobijedio. Jasno je da su Britanci nezadovoljni američkom uzdržanošću u Ukrajini. Ovo je trebalo da bude dokaz zapadne dominacije u svijetu. Zapravo je to sraman, jadan poraz zapada, koji još pokušavaju da shvate. U tom kontekstu bi sukob na Balkanu bio mnogo lakši za upravljanje i mnogo lakši za pobjedu, iz britanske perspektive. Mene i druge analitičare uvijek brine mogućnost otvaranja novog fronta."
Da li bismo mi trebali da se brinemo? Da li Britanci naginju ka situaciji stvaranja sukoba, u kojoj se oni pojavljuju kao mirotvorci i mirovnjaci?
"Apsolutno, ovo smo vidjeli i 2022. Britanci su stajali iza odluke Kristijana Šmita da se preokrenu rezultati izbora. Znali su da će to stvoriti dodatnu napetost, to se i desilo, i gle, dolaze britanski mirovnjaci. Idu svijetom i pale požare tamo gdje su već prosuli benzin. "
Jedna od oblasti u koje ste posebno uključeni je britanska uloga tokom rata u BiH od 92-95. naročito u vezi sa događajima u Srebrenici i oko nje. Sa nekih od dokumenata britanskog ministarstva odbrane skinuta je oznaka tajnosti, šta nam govore?
"Ovi dokumenti su bili u arhivima već neko vrijeme, ali nisu analizirani. To bi trebalo da vam govori nešto i o kvalitetu britanskih novinara uopšte. Ti dokumenti pokazuju kako se u junu 95. čitav mjesec dana prije akcije zauzimanja Srebrenice od strane VRS, koja nije ni planirala da zauzme Srebrenicu, već da se bori protiv bošnjačkih napada na civilna područja. Pokazuju da su Britanci znali da se nešto sprema u Srebrenici. Znali su za to, ali nisu ništa uradili. Čak su veoma snažno htjeli da ovo niko ne sazna. Dokumenti govore o holandskoj istrazi u padu Srebrenice. U dokumentu jasno piše da bilo koji britanski zvaničnik, ukoliko ga pitaju o britanskim obavještajnim podacima o predstojećem napadu na Srebrenicu ne bi smio da kaže bilo šta. Već duže od 20 godina. Čak i nezvanično na snazi je prikrivanje i zataškavanje. Očigledno pitanje je zašto? Moja radna teza je da su Britanci željeli da se Srebrenica desi, da je to nešto što su koordinisali sa bošnjačkim liderima, Izetbegovićem i drugima, jer su htjeli i trebao im je masakr koji bi opravdao NATO vazdušne napade na VRS,"
Da li je to razlog zbog koje su Britanci pokušali da proguraju rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN o navodnom genocidu u Srebrenici, koja je odbačena zahvaljujući ruskom vetu? Da li su htjeli da zataškaju svoju ulogu u tim događajima, pa im je trebala neka veća vijest?
"Da, apsolutno, odavno postoji trend nedosljednosti u britanskoj obavještajnoj službi. To se desilo i u navodnom masakru civila u Buči (Ukrajina). Britanci su prvo govorili da se ovdje radi o genocidnoj namjeri Rusa, tražili su međunarodnu podršku ukrajinskih ratnih napora. Kada su Rusi tražili posebnu sjednicu o događajima u Buči, Britanci su to blokirali. Zašto? Ako vam je to od tolike važnosti, zašto biste blokirali zvaničnu istragu o tim događajima? Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov nekoliko puta je tražio imena pojedinaca koji su navodno ubijeni u Buči. Ukrajinski i britanski zvaničnici nisu htjeli ništa da kažu, zašto?
"Vratimo se na najnovije događaje kod nas u Republici Srpskoj i BiH. Kao što znate, u toku je suđenje protiv predsjednika Republike Srpske gospodina Milorada Dodika, kome se sudi jer nije provodio odluke Kristijana Šmita, koji nije legalni visoki predstavnik u BiH. To misle vlasti Republike Srpske, to misle Rusija i Kina. Kako gledate na tu situaciju?
Dodik se dokazao kao jedan problematičan karakter koji odbija da radi kako kažu evropske okupacione snage u BiH. Postoji jak britanski interes u sudskim napadima ne samo na Dodika nego na sve zvaničnike koji se ne povinuju „britanskim vrijednostima“, ako se mogu tako nazvati. Kada pogledate koji ljudi to forsiraju i finansiraju tu vrstu organizacija i ljudi koji vode te pravosudne postupke. Često su to Britanci. Oni imaju programe obuke advokata i sudija širom Balkana, da pokreću ovakve slučajeve. Na primjer, zaboravio sam njeno ime, ali poslije obojene revolucije u Makedoniji prije nekoliko godina, glavna javna tužiteljka je bila slavljena u britanskim medijima kao antikorupcijska kraljica koja pomaže Makedoniji. Ona je trenutno u zatvoru zbog prevare i korupcije. Postoje fotografije britanskog ambasadora u Makedoniji čija misija je bila da uvede tu zemlju u NATO protiv volje stanovništva, fotografije koje je snimio sa ovom ženom koja se sada u zatvoru. Viđaćemo još toga, gdje će ljudi koje su slavili kao borce protiv korupcije, na kraju ispasti duboko korumpirani.
Postoje li brojne strane agencije, agencije koje promovišu civilni sektor, koje ovdje rade, a zapravo su paravan zapadnih interesa na ovom području?
"Sve. Generalno, strane nevladine organizacije su viđene kao alatke zapadnog interesa. Postoje mnogi deklasifikovani i otkriveni dokumenti npr na Vikiliksu, gdje američki i britanski zvaničnici pričaju o tome kako npr. prava osoba sa invaliditetom mogu da se zloupotrijebe protiv vlada. Ove organizacije često rade važan posao, ali često postoji tamnija, dublja agenda. Jedna od sjajnih situacija desila se kada je Vlada Republike Srpske najavila registar NVO, mnoge su prijetile da će napustiti BiH, a zapadni zvaničnici su se žalili kako će građani bih biti uskraćeni za mnoge usluge. Očigledno je da bi ove organizacije radije napustile ljude kojima pomažu nego da otkriju ko ih finansira. Zapitajte se zašto je to tako, jer je zaista zlobno."
