Branimir Kojić, predsjednik skupštine Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske kaže da ne možemo da prihvatimo etiketu "genocidnog naroda" poslije brojnih zločina koje smo preživjeli.
Kojić u emisiji "Priča se" kaže da nam čitav svijet brani da kažemo da i naše majke imaju bol i suze.
"Milici Dimitrijević su ubili dva sina koji su bili djeca. I sada ti dječaci pripadaju genocidnom narodu? Milica Dimitrijević je majka genocidaša? Ja se s tim nikada neću pomiriti. Moja majka nije imala ni glas. Očigledno da bi oni najviše voljeli da ona i dan danas ćuti i da joj glas nisam čuo do danas", rekao je Kojić.
On je podsjetio da je 72 srpske djece poginulo u Podrinju, a da je preko 800 ostalo bez jednog ili oba roditelja.
"Podrinje je dolina crnih marama. Mi smo dole mnogo stradali. Moj otac je poginuo na samom početku rata 8. oktobra 1992. godine u zaseoku kod Kravica. Moj otac je ubijen u zasjedi u svom zaseoku Banjevići koji je udaljen šest kilometara od Kravice. Duboko u linijama gdje su Srbi. Ubijen je kao neko ko je branio svoju djedovinu, majku i oca. I sada neko pokušava da stavi genocidnu etiketu meni, a moj otac treba da bude genocidaš? Moja majka godinu dana nije riječ progovorila. Želio sam da čujem da se zakašlje. Posebno me boli što po pojedinim federalnim portalima piše da smo moj brat i ja 1992. ubijali i klali. Ja sam tada imao pet, a moj brat sedam godina. Naša porodica je tada stradala, živjela u teškim uslovima", kaže Kojić.
