Kojić je napomenuo da u sistemu tranzicijske pravde postoje mehanizmi vansudskog utvrđivanja činjenica, što je u svijetu priznata metoda, te da to niko ne može da ospori, saopšteno je iz Republičkog centra.

- Dakle, istoriju ne smiju i ne mogu pisati sudske presude, pogotovo ne presude onih sudova koji su pravdu dijelili na osnovu dvostrukih aršina - istakao je Kojić u obraćanju video-linkom učesnicima Druge međunarodne konferencije "Ishodi rada nezavisnih međunarodnih komisija: Srpske žrtve u građanskom ratu u Sarajevu 1991-1995. i žrtve svih naroda u regiji Srebrenica 1992-1995", koja se održava u Moskvi.

On je ponovio da Vlada Republike Srpske, koja je formirala komisije na osnovu zaključaka republičkog parlamenta, ni u jednom momentu nije imala namjeru da na ovaj način ospori i umanji bilo čije žrtve.

- Naprotiv, objektivno sagledavanje činjenica jedino je što može doprinijeti jačanju povjerenja, pomirenju i suživotu sadašnjih i budućih generacija. Bili smo spremni da prihvatimo sve ono do čega dođu međunarodni eksperti, bez obzira na to da li će se to nekome sviđati ili ne. Bilo da je riječ o nama u Republici Srpskoj ili nekom drugom - rekao je Kojić.

On je podsjetio da su stereotipi o Srbima kao isključivim krivcima za ratove vođene na području bivše Jugoslavije devedesetih godina prošlog vijeka, a u tom kontekstu i haške presude, srpske žrtve i zločine koji su počinjeni nad Srbima nepravedno stavili u potpuno drugi plan.

- Kada se priča o Srebrenici, govori se samo o julu 1995. godine. Šta je sa događajima iz prvih ratnih godina, šta je sa napadima Bošnjaka na srpska sela, sa brutalnim ubistvima, progonima?...Za odgovorne nema kazni, a ni presuda koje mogu biti kakva-takva satisfakcija za sve ono što su prošli Srbi srednjeg Podrinja - rekao je Kojić.

On je govorio i o radu Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koja je formirana odlukom Vlade Republike Srpske 2003. godine, pod velikim pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Pedija Ešdauna.

- Svojim navodima, ova komisija je omogućila brojne zloupotrebe u interpretaciji kako izvještaja, tako i Radne grupe, čiji je zadatak bio da realizuje njene zaključke. Reći ću samo da je jedna od njih i stavljanje mete na čelo ljudima sa famoznog spiska od 20.000 ljudi koji se, prema njihovim procjenama, mogu dovesti u vezu sa događajima u Srebrenici od 10. do 19. jula 1995. godine - naveo je Kojić i podsjetio da je izvještaj ove komisije Vlada Srpske stavila van snage 2018. godine.

S druge strane, dodao je on, bez obzira na to što je još 2004. godine odlukom nekadašnjeg Doma za ljudska prava naloženo da se formira komisija koja će se baviti stradanjem Srba u Sarajevu, a koja je, kompromisno, formirana kao Komisija za utvrđivanje stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih u Sarajevu, epilog cijele priče bio je totalni fijasko.

- Nije bilo volje da se bilo šta uradi kada je riječ o suočavanju sa zločinima koji su, nesporno, počinjeni i nad Srbima u nesrećnom građanskom ratu u BiH - naglasio je Kojić.

On je, između ostalog, govorio i o "zakonu o zabrani negiranja genocida", koji je nametnuo bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Incko pred kraj svog mandata, te napomenuo da je riječ o "anticivilizacijskom i antiustavnom zakonu koji je stavio pečat na dugogodišnju hajku protiv Srba, verifikovanu u Hagu i pred pravosuđem na nivou BiH".

- Posljedice su se mogle vidjeti kroz produbljivanje podjela, kako u izjavama bošnjačkih političara, tako i kroz komentare na društvenim mrežama - rekao je Kojić. - Svima, pa i Centru, onemogućeno je problematizovanje tema kao što su sudske presude. Ratom u BiH, a posebno događajima u Srebrenici, jedino su se, dakle, smjeli baviti sudovi, a u budućnosti se tom temom ne smiju baviti ni istoričari. To je apsurd nad apsurdima - smatra Kojić.

Prema njegovim riječima, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica će nastaviti da radi svoj posao.

Konferenciju u Moskvi organizovali su Katedra za uporedne političke nauke Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose Ministarstva spoljnih poslova Rusije i Međunarodni institut za razvoj naučne saradnje, uz koordinaciju Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i Ruskog doma u Beogradu.