Istoričar Miloš Ković ocijenio je da unaprijed osmišljeno zatiranje Srba, koje se odigrava u ovom trenutku iniciranjem rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN, sasvim odgovara definiciji genocida iz Konvencije UN.
Ković je naveo da je prijedlog rezolucije iznova podsjetio na to da se genocid ne može ni sakriti niti prećutati.
- Pokušavajte da zaboravite, okrećite glavu na drugu stranu, učite svoju djecu da se okrenu budućnosti. Oni koji su genocid počinili, ili njihovi potomci, doći će po vas. Na kraju će sebe proglasiti žrtvama, a vas dželatima - naveo je Ković u tekstu "Genocidna rezolucija" za portal "Iskra".
Prema njegovim riječima, zločin ne da mira onome ko ga izvrši, pa je tako i sa genocidom.
- On je opsesivna tema nacija koje su ovu rezoluciju predložile – Amerikanaca, Nijemaca pa i, na balkanskom mikro-planu, Bošnjaka i Albanaca. Hrvati se ovom prilikom, za divno čudo, nisu isticali - dodao je Ković.
On je naveo da su Amerikanci počinioci najvećeg genocida u istoriji čovječanstva, uništenja starosjedilaca američkog kontinenta.
- Taj genocid započeli su Britanci, da bi ga potom prepustili novouspostavljenoj američkoj naciji. Dok su Amerikanci uništavali svoje starosjedioce, Britanci su nastavili da to rade u Kanadi, Australiji, na Novom Zelandu, širom svog kolonijalnog carstva - dodao je Ković.
Prema njegovim riječima, za razliku od Amerikanaca, koji povremeno umiju i da se pokaju, Britanci će najčešće "prati ruke" tako što će upirati prstom na Amerikance, Kanađane, Australijance i Novozelanđane.
Ković je ukazao da su u Drugom svjetskom ratu Anglosaksonci bombardovali srpske gradove i civile, "da bi ih potom predali na milost i nemilost Josipu Brozu Titu", koji će "u Srbiji, u prvom naletu ubiti skoro 60.000 ljudi".
- U ratovima u kojima su razbili Jugoslaviju iznova su nas bombardovali i neposredno učestvovali, preko svojih hrvatskih, bošnjačkih i albanskih pomoćnih vojski, u genocidu nad srpskim narodom u Krajini, Sarajevu, na Kosovu i Metohiji. Sada pokušavaju da rasparčaju Srbiju, ugase Republiku Srpsku, da asimiluju u druge narode ostatke ostataka srpskog naroda u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji - istakao je Ković.
On je dodao da to "unaprijed osmišljeno zatiranje Srba, koje se odigrava u ovom trenutku, sasvim odgovara definiciji genocida iz Konvencije UN o genocidu /1948/".
- U isto vreme, oni nas, bez ikakvog zazora ili osećanja stida, optužuju da smo mi počinili genocid, drže nam lekcije o tome šta su moral, pravda i sloboda. Iste metode, isprobane na Balkanu, sada pokušavaju da primene nad Rusima. Zlo koje se rodilo ovde, u genocidu nad Srbima, sada vuče ceo svet u nuklearni Armagedon - upozorio je Ković.
On je naveo da su tim putem već prošli Nijemci.
"Da li iko može da posumnja da bi Hitler upotrijebio i nuklearno oružje, da ga je imao? Onako kako su to učinili Amerikanci nad japanskim civilima? Treba li trošiti vrijeme i prostor na opisivanje njemačkih zločina?", upitao je Ković.
On je dodao da Nijemci i cijeli svijet znaju gotovo svaki detalj o Holokaustu i upitao koliko i šta se zna o njemačkom genocidu nad Srbima, Rusima ili Poljacima.
- Kako reče Dušan Kovačević - ubijali su nas djedovi, sinovi i unuci, tri puta samo u 20. vijeku. Zločinci iz 1914, kada je započet genocid nad Srbima, vratili su se 1941, da bi nastavili započeti posao. Ubice srpske djece, žena i staraca, pripadnici regularne vojske, Vermahta, vratili su se svojim kućama i nastavili svoje mirne, građanske živote - naveo je Ković.
Prema njegovim riječima, Anglosaksonci su ih finansirali putem "Maršalovog plana", zajedno sa Vatikanom spasavali najgore zločince kroz "pacovske kanale" i pripremali ih za novi obračun sa Srbima.
Ković je dodao da su Nijemci, zajedno sa ostalima, potom razbili Jugoslaviju, naoružali secesioniste, da bi na kraju i sami učestvovali u novom bombardovanju i ubijanju Srba.
- Sjetimo se odlikovanja za njemačkog oficira koji je, pred kamerama, 1999. u Prizrenu pobio srpske civile koji su pokušavali da, pred albanskim teroristima, napuste grad. Tamo gdje su došli njemački `zaštitnici` od albanskog terora, Srbi nisu imali šanse za opstanak. Еvo ih i danas, kako se takmiče sa Anglosaksoncima u zatiranju i vrijeđanju srpskog naroda - napisao je Ković.
On je ukazao i na zločinima nacističkih divizija na tlu BiH, napominjući da su "žrtve njihovih masovnih i bestijalnih zločina, koji ne zaostaju za nedjelima hrvatsko-bošnjačkih ustaša, bili gotovo isključivo Srbi, preci onih koje Nijemci danas optužuju za genocid".
"Čak i u divizijama za koje su Bošnjaci i Hrvati davali vojnike, komandni kadar činili su Nijemci /`Handžar` i `Vražja` divizija/. Meša Selimović, koji je vidio nedjela `Handžar` divizije i ustaša nad Srbima u BiH, u svojim `Sjećanjima` izričito ih je nazvao genocidom", naveo je Ković.
Prema njegovim riječima, kada se govori o ustašama i Jasenovcu, Bošnjaci upiru prstom u Zagreb i Hrvate.
- Za njih je, u zapadnim medijima, rezervisan status žrtava. Propaganda, međutim, ne može da sakrije činjenice o njihovom učešću u ustaškom genocidu nad Srbima - istakao je Ković.
On je podsjetio da je nedavno snimljen dokumentarni film "Garavice" Dragana Radovića koji potvrđuje da su cijela muslimanska sela i porodice učestvovali u ubijanju Srba i dodao da su čak i hrvatske ustaše bile zgrožene.
Ković je ocijenio da objektivna, cjelovita istorija učešća Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu još nije napisana.
- Nemamo ni istoriju Bošnjaka u Prvom svjetskom ratu, kada su ne samo učestvovali u zločinačkom pohodu Austro-Ugarske na civile u Srbiji, nego su i kao `šuckori`, preteče ustaša, istrebljivali Srbe u BiH. Možemo se, tako, vraćati sve do turskih vremena, kada su se, u gušenju srpskih ustanaka, isticali besprimernom surovošću prema svojim srpskim susjedima i nerijetko, srodnicima - ukazao je Ković.
On je dodao da sve to nisu teme koje zauzimaju bilo kakvo značajnije mjesto u srpskoj kulturi i istoriografiji.
Ković je naveo da su se Albanci iz Sjeverne Makedonije i Albanija "istakli i u ovoj, najnovijoj harangi protiv Srba na Ist Riveru".
- Albanski genocid nad Srbima Kosova i Metohije, kao svjesna namjera da čitav jedan narod bude uništen, protjeran i opljačkan traje vijekovima, sa prekidom od 1912-1941, sve do dana današnjeg - upozorio je Ković.
On je naveo da je besmisleno govoriti o kolektivnoj krivici Albanaca, Bošnjaka, Nijemaca, Britanaca, Amerikanaca, ili o bezgrešnosti Srba, ali da se namjerna pojednostavljenja i političke zloupotrebe nameću upravo onda kada se sakrivaju činjenice - imena i nacionalna pripadnost zločinaca i njihovih žrtava.
- Cilj pitanja koja konačno moraju da budu postavljena trebalo bi da vide isključivo i samo dosezanje istine. Tek tada moći ćemo da razumijemo zločine Srba u Srebrenici, prethodne zločine Bošnjaka u selima opština Srebrenica, Bratunac i Milići, ili činjenicu da ovu rezoluciju pred UN podnose baš Nijemci, Amerikanci, Bošnjaci i Albanci - istakao je Ković.
On je upitao jesu li Srbija zaista za sve krivi Amerikanci, Еnglezi, Nijemci, Bošnjaci i Albanci i šta su Srbi uradili da sebi i svijetu objasne ono što se sa njima događa od 1914. do danas.
Ković je dodao da se na prste jedne ruke mogu izbrojati stručne monografije o genocidu nad Srbima, objavljene na svjetskim jezicima.
- Srpsko društvo nije osvijestilo temu genocida, niti činjenicu da su Srbi samo u 20. vijeku tri puta bili izloženi tom zlu. To se najbolje vidi po nedostojnim, javnim, spolja podstaknutim raspravama o broju Srba ubijenih u Jasenovcu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zapanjujuće je slušati sa kakvom se lakoćom Srbi upuštaju u licitiranje brojevima svojih mučenika - naglasio je Ković.
On je naveo da će u Generalnoj skupštini UN odlučivati interesi država i odnosi snaga velikih sila.
- Privremeno odlaganje glasanja, zakazanog za 2. maj, pokazuje intenzitet diplomatske borbe koja se vodi na Ist Riveru. Nanošenje zla Srbima je uostalom, po svemu sudeći, sekundarna namera SAD i Nemačke. One pokušavaju da, pošto podržavaju zločine nad Palestincima u pojasu Gaze, poprave svoje odnose sa muslimanskim svijetom - istakao je Ković.
Prema njegovim riječima, velike sile i moćne države imaju i imaće svoje interese, i tu se ništa ne može učiniti.
- Najvažnije je, međutim, da mi osvijestimo sopstvenu prošlost, da naučimo nešto iz sopstvenog iskustva. Kada budemo razumjeli smisao genocida, kada poređamo kockice tog strašnog mozaika, znaćemo da branimo pravo svog naroda na goli život, opreznije, smjelije i uspješnije ćemo ulaziti u borbe, kakva je i ova najnovija, na Ist Riveru - zaključio je Ković.