Istoričar Miloš Ković izjavio je da je smisao postojanja Republike Srpske u tome što je ona posljednji garant prava na postojanje srpskog naroda.
"Ovde nije riječ o bilo kakvoj politici, ovde je riječ o jednom narodu koji neće da mre, koji hoće da živi, hoće da gleda svoju djecu kako rastu, hoće da ostane u zavjetu, u zavjetnoj svetosavskoj vjeri svojih predaka. I to je sve", rekao je Ković na naučnom skupu u Bijeljini posvećenom istoriji ovog područja u 20. vijeku.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu kaže da je riječ o prvom u ciklusu naučnih skupova o istoriji Bijeljine čiji je cilj da objasni čemu Republika Srpska, ne samo kako, nego i zašto je ona nastala.
"Odgovor staje u samo jednu rečenicu - nikad više 1941. godina. Srpski narod, naročito srpski narod Republike Srpske, dobro zna šta je genocid, to je srpski narod Republike Srpske pretrpio tri puta u 20. vijeku", istakao je Ković.
On je naveo da je u Prvom svjetskom ratu genocid počeo na rijeci Drini, na obje njene obale, 1941. godine to je, kaže, bila ista ruka, isti organizatori, a novi pokušaj uslijedio je 1991/1992. godine.
"Tog puta je srpski narod bio spreman. Dva puta nam se to dogodilo, ko bi razuman mogao da očekuje da bismo bili toliko naivni da se to ponovi treći put. Srećnim narodima to se nikada ne događa. Treći put bilo bi malo previše", ocijenio je Ković.
On je naveo da je srpski narod u tom periodu podnio ogromne žrtve, ali tog puta nije bio zatečen.
Ković kaže da je naučni skup posvećen srpskom narodu u Bijeljini u 20. vijeku, ali da se na primjeru jednog srpskog grada govori i o istoriji cijelog srpskog naroda.
"Govorimo o tom strašnom 20. veku, koji je za srpski narod bio stradalnički, ali i herojski, junački, kako su to upravo pokazali Srbi iz Republike Srpske", rekao je Ković.
On je naveo da je istorija srpskog naroda u BiH sistematski počela da se piše u doba Austrougarske, koja je pisala svoju verziju te istorije.
"Dovoljno je podsjetiti se na to da su zabranili postojanje srpskog naroda i da smo svi zajedno ovde proglašeni za Bosance", dodao je Ković.
Prema njegovim riječima, uslijedilo je vrijeme Prvog svjetskog rata i genocidna vojna uprava nad Srbima u BiH, zatim Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, potom Kraljevina Jugoslavija kada se mogla slobodno pisati istorija, ali to je trajalo samo 20 godina.
Ković kaže da je potom došao najgori mogući genocidni ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske, poslije toga režim Josipa Broza Tita koji je, kako je naveo, formalno bio oslobođenje.
"On je zaista bio oslobođenje od okupatora, ali srpski narod u BiH je postepeno, korak po korak, odvojen od ostatka srpskog naroda, prevaren i odvojen u lažnu državu BiH koju je stvorila nelegalna komunistička vlast u Jugoslaviji i tako se došlo do ovoga do čega smo došli 1991/1992. godine", rekao je Ković.
On je istakao da su srpski neprijatelji bili spremni i te 1992. godine i da Srbi, nažalost, imaju mnogo neprijatelja.
"Međutim, ni Srbi se nisu pokazali nespremni. Ostalo je istorija", rekao je Ković.
Koordinator naučnog skupa u Bijeljini, univerzitetski profesor Dimitrije Ćeranić rekao je da je Bijeljina u proteklih 100 godina bila grad u 13 država koje su mijenjale naziv.
Govoreći o nastanku Republike Srpske 9. januara 1992. godine, Ćeranić je istakao da niko neće moći da oduzme pravo Srbima da imaju svoju državu na svom prostoru i ocijenio da je Srpska jedini garant opstanka srpskog naroda sa ove strane rijeke Drine.
Autor jednog od naučnih radova, univerzitetski profesor Goran Latinović, rekao je da je 20. vijek bio buran u istoriji Srba i da je stotine hiljada Srba ubijeno u dva svjetska i građanskom ratu na ovim prostorima.
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Goran Marković najavio je dalje proučavanje istorije Bijeljine i srpskog naroda u različitim pravnim i političkim sistemima koji su se smjenjivali.
U radu naučnog skupa učestvuju stručnjaci sa univerziteta u Istočnom Sarajevu, Banjaluci i Beogradu, a radovi će biti objavljeni u zborniku koji će biti štampan na srpskom i engleskom jeziku.
Organizatori skupa su Еparhija zvorničko-tuzlanska, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Muzej Semberije.
